Koliko je Mizar važna i utjecajna makedonska grupa čiji je trag duboko utisnut diljem država proizašlih iz bivše jugoslavije ukazuje i monografija "Mizar - Otkrivenja 1981-2021" iz pera kolege i prijatelja Toše Filipovskog. Jedina je to monografija nekog makedonskog benda, a posredno je priča o Mizaru i priča o drugim makedonskim bendovima poput Padot na Vizantija, Arhangel i Anastasia. Ta priča započela je 1981. godine kad je u Skoplju grupu Mizar osnovao gitarist Gorazd Čapovski prema istoimenoj zvijezdi iz sazvježđa Velikog medvjeda, zvijezdi vodilji mnogim putnicima. Ubrzo se, nakon nastupa na YURM-u, potvrdilo da će Mizar s Goranom Tanevskim za mirkofonom postati i zvijezda vodilja ovdašnjim poklonicima gothic-rocka jer je bilo jako zanimljivo slušati kako se utjecaji poput onih Joy Divisiona mogu stopiti s "makedonskom glazbenom baštinom i pravoslavnim crkvenim pjevanjem".
Zbog koketiranja s pravosljavljem i podrške makedonskom samoodređenju jugoslavenski komunistički režim na Mizar je gledao s podozrenjem, ali bend s istoimenim debi albumom stječe kultnu sljedbu i hvalospjeve kritike, zahvaljući antologijskim skladbama i obradama poput "Devojka od bronza", "Zlatno sonce" i "Zajdi zajdi". Drugo "ukazanje" Mizara uslijedilo je 1991. godine s albumom "Svjat Dreams 1761 – 1991"s radikalnom preradom hita "Sweet Dreams" Eurythmicsa, usuglašenoj sa staroslavenskim crkvenim izričajem. Mizar se reinkarnira početkom 21. stoljeća kada za mikrofon iz nekadašnjih Padot na Vizantija dolazi Goran Trajkoski (ujedno i lider sastava Anastasia i cijenjeni autor filmske i kazališne glazbe) pa je uslijedio album "Kobna ubavina", zatim "Pogled kon cvetnata gradina"(opet s Goranom Tanevskim umjesto Gorana Trajkoskog za mikrofonom) i"Deteto i beloto more" u izvedbi Mizara i Harmosina - višečlanog bizantskog crkvenog zbora, a sada nas čeka susret s novim "ukazanjem" Mizara u kojem nakon nekoliko novih pjesama pjesama sa Zoranom Tortevskim pjevačku rolu preuzima Jana Burčeska.