Kvadratura

Zoran Majstorović: Glazbenik koji istovremeno može biti nad Rijekom i u delti Mississippija

Zoran Majstorović

"Musical Migrations" je naziv zadnjeg albuma ovog jazz gitariste kojeg je nedavno predstavio u zagrebačkom KCM-u

Kad je početkom veljače dogovorena promocija albuma "Musical Migrations" u zagrebačkom KCM-u, bilo je to pomalo zbunjujuće. Kako će jazz gitarist Zoran Majstorović u skučeni KCM smjestiti cijeli big bend? Naime, svoj je zadnji projekt Zoran snimio s pulskim JazzIstra Orchestrom koji vodi donedavni trubač Jazz orkestra HRT-a Branko Strpin. Ispalo je da je ipak nastupio samo sa svojim kvartetom, s basistom Bojanom Skočilićem, Borkom Rupenom na bubnjevima koji je odmijenio standardnog Dušana Kranjca i sa Strpinom na trubi.

Odsviran je cijeli materijal s albuma, a kako je Zoran donio više žičanih instrumenata, ispalo je kao da je ansambl bio puno brojniji. U KCM-u se našla električna i flamenko gitara, i turski saz, i oud, odnosno arapska lutnja, i kamal ngoni, odnosno afrička harfa. No, Zoran svira i dosta drugih egzotičnih žičanih instrumenata, koje je sam svladao, jer su njegovi interesi vrlo široki. Odrastao je u kući u kojoj je tata Slavko bio roker, iz riječkih Pauka, a Zoran je kao klinac s gitarom upao u bend Teens i s njima odradio tri albuma i silu koncerata.

Ipak, u vrijeme studija odlučio se za jazz i otišao na Akademiju u obližnji Trst. Tu je upoznao talijansku jazz scenu, ali su njegovi interesi krenuli i dalje. Uz autohtonu kvarnersku i istriansku glazbu, zanimala ga je i etno glazba sa svih strana svijeta. U svojim albumima Zoran sve to spaja, ali ne mistificira. Upravo suprotno, šarmantno će publici objasniti što i kako svira, što spaja. Nema tu čežnje za dalekim krajevima, jer do njih lako stiže svojom glazbom, istovremeno je i nad Rijekom i u delti Mississippija i na Jamajci i na sjeveru Afrike. Na jednom od sessiona zadnjeg jazz.hr festivala zadivio je improvizacijom na arapskom oudu koji je fantastično uklopio u teški, opori američki blues. Sve te muzike svijeta spajaju se u njegovu ozbiljnom pogledu u daljinu, ispod kojeg uvijek titra široki, privlačni, opušteni osmijeh.

Možda se zato na koncertu u krcatom KCM-u i zaplesalo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
03. listopad 2024 17:47