Kuhalo se već neko vrijeme i kroz zimski hip hop festival Drito iz Tvornice, no neočekivano uspješan comeback Tram 11, prošle jeseni u rasprodanoj Velikoj dvorani Doma sportova, bila je bigbengovska najava renesanse domaćeg hip hopa, uvelike u skladu s novim uzletom rapa u Americi.
U međuvremenu domaći reperi rasprodaju Tvornicu kulture i niz drugih klubova ili se spremaju ući u Dom sportova ili zauzimaju prestižna mjesta na festivalima poput nedavnih Beer Festa i Sea Stara. Nižu i album za albumom, jedni samo na netu poput Krankšvestera, a drugi poput Kreše Bengalke i Vojka Vrućine za najveću domaću diskografsku kuću Croatia Records. Nedavni drugi istup Bengalke izvan okvira Kiše metaka i sada prvi Vojka Vrućine izvan Dječaka znak je solističke promocije jakih autora splitskog rapa, ali uz određenu distinkciju među njima, čak i ako se za obojicu može reći da su na neki način i djeca TBF-a i potencijalni vladari rap scene Hrvatske.
Krešo tako gostuje na Vojkovom debiju u dvije skladbe (“Rođendan”, “Hip hop”) dok je na “Split Zoo” Vojko gostovao Bengalki u jednoj (“Lipilo”), no unatoč tome razlike su zamjetne. Tako su Bengalkine podloge tvrđe i mračnije, prijeteće i apokaliptične, dok su Vojkove nešto opuštenije i jednostavnije, manje neurotične i opasne, ležernije i šarenije. U skladu s time ide i distinkcija u stihovima. Dok Bengalka u gangsta-rap stilu neumoljivo secira najmračnije strane života svoga grada - kao da ne mari za onu staru “Nima Splita do Splita”, uzrečicu “’ko ovo more platit’” i turistički uzlet dalmatinske metropole - Vojko je više sklon trap humoru, zajebanciji i “nema problema” ili “lako ćemo” životnom stilu, čak i kad se dotiče splitskih, dalmatinskih i hrvatskih anomalija. Primjerice, u “Kako to” imaginarni vlasnik OPG-a i taksist, odnosno gazde fast fooda i kafića za svoje loše poslovanje duhovito optužuju vladu, Srbe, lobije i masone, baš onako kako su neki “veliki geopolitički stratezi” za prošloljetne požare po Jadranu pronalazili krivce u hibridnom ratu i Srbima, a ne u dugotrajnim sušama i vrućinama zbog kojih su požari još više poharali Portugal.
Vojko je humorom izvukao živu glavu i u suradnji s Tončijem Huljićem u hitu “Pasta Italiana” u kojem im se također pridružuje Bengalka s izvrsnom usporedbom “Split je scampia ka Napulj”, dok uz pomoć beogradskog repera Wikluh Skyja u “Ceci u Parizu” efektno ilustrira pa razara turbo-folk lifestyle.
Pored navedenih skladbi, “Zovi čovika”, “Rođendan”, “Cilit beng” i “Hip hop” predstavljaju okosnicu debi albuma Vojka V koji nije samo jači od dometa Dječaka, nego uz “Split Zoo” Kreše Bengalke predstavlja i potentni izazov veteranima ovdašnje scene poput TBF-a, Ede Maajke, Tram 11, Kandžije i Elementala. Neka, konkurencija je zdrava i za biznis i za glazbu, a hip hop je ovdje postao oboje jer (obrnuto proporcionalno općem padu diskografskih naklada) raste i slušanost domaćih rap junaka na netu i prodaja ulaznica za njihove nastupe.