U nastavku donosimo:
- režijsku viziju Paola Tišljarića i dramaturšku suradnju s Antonelom Tošić na Ibsenovu klasiku Peer Gynt
- promjene u strukturi i likovima, uključujući ulogu alegorijskog Ljevača pucadi i susrete u kairskoj ludnici
- glumačke dosege ansambla s fokusom na Alena Liverića te istaknute uloge Branimira Vidića Flike i Mirej Stanić
- kreativne potpise i atmosferu: glazbu Žarka Dragojevića, kostime Ane Mikulić, scenografiju Irene Kraljić te svjetlo i videoprojekcije
- iskustva i dojmove publike i kritike o hrabroj adaptaciji i scenskom rukopisu
Paolo Tišljarić pragmatično je režirao klasik Henrika Ibsena "Peer Gynt" i predstava je privlačna za publiku, ali nije eto složena koliko izvornik.
Pragmatično znači da je izvornik, uz suradnju dramaturginje Antonele Tošić, skratio na otprilike trećinu. Zanimljivo je što je zapravo prekrojen sretan kraj te se naslovni junak pretvara u potpuno izgubljenu dušu. Ostali su u igri svi najvažniji likovi, no ubačeni su, primjerice, u prvom i četvrtom činu, novi: sinovi kralja trolova Dovrea, individualizirani luđaci u kairskoj ludnici. Ne navodi se po čijem je prijevodu načinjena adaptacija, pretpostavljam da je posrijedi prijevod Tomislava Ladana jer je na sceni proza. Izvornik je stihovan, a u stihovima postoje dva prijevoda, stariji Jakše Sedmaka i noviji Miše Grundlera...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....