U lutkarsko kazalište na operu? Zašto da ne, pogotovo ako je riječ o "Eri s onoga svijeta" Jakova Gotovca, u režiji Krešimira Dolenčića i dramatizaciji Ane Tonković, koja je za adaptaciju libreta Milana Begovića dobila Nagradu hrvatskog glumišta. Ova lutkarska opera postavljena je u Zagrebačkom kazalištu lutaka, a Anu pitamo po čemu se razlikuju "dječja" i "odrasla" verzija Gotovčeve opere.
"Originalna verzija je ekstenzivna, a lutkarska intenzivna u smislu trajanja prilagođenog uzrastu. Glazbeno su poentirani svi najpoznatiji motivi i arije u skraćenim verzijama. Maestro Mladen Tarbuk neke je od najljepših taktova Gotovčeve glazbe ‘prekomponirao‘ tako da se koriste kao scenska glazba, gotovo filmski oslikavajući emotivnu realnost junaka. U lutkarskom ‘Eru‘ velik se dio Begovićeva libreta govori u dijalogu a uveden je i lik Pripovjedača. Uvijek sam govorila da nikada u predstavi neću imati pripovjedača jer bi scenska zbivanja trebala govoriti sama za sebe, ali ovaj put bilo je važno da se najmlađi uzrast dobro poveže s pričom kako bi mogao pratiti i glazbu", kaže ova dramaturginja čija "Čudesna radionica Djeda Mraza" cijeli prosinac igra u kazalištu Trešnja. Glavni junaci su tri dječaka koji lažu.
"Riječ je o svađi koja obilježi tri najbolja prijatelja i oni se nakon tog događaja dugo ne sretnu. Njihovi životi ispunjeni su samoćom, bijesom i gorčinom. Kada se napokon ponovno nađu pod maskama na tečaju za Djeda Mraza, pričaju lovačke priče jer i kao odrasli imaju infantilne fantazije o uspjehu. No, sve će se to rasplinuti uz pomoć strogog Djedice i njegove Vile, a naši će junaci shvatiti da su prijateljstva i bliski odnosi ono što jedan život čini uspješnim", objašnjava Ana koja radi i na filmskom scenariju prema mjuziklu koji je nastao na temelju pjesama Nene Belana. Kako izgleda njezina idealna filmska verzija "Bambine"? "Mješavina Baza Luhrmanna, Wesa Andersona i Fellinija s prstohvatom Almodóvara. U ovoj fazi scenarija još je besplatno sanjati."