Prijedlog novog Zakona o kazalištima ušao je u saborsku proceduru, što znači da mora proći kroz dva čitanja. Na prvi pogled, nema u njemu značajnih promjena u odnosu na postojeći zakon, donesen 2006.
Glavna novost jest zapravo to da će baletanke i baletani ići u mirovinu s navršenih 40 godina života, budući da se njihov posao procjenjuje kao težak fizički rad, čije obavljanje nakon te dobi može oštetiti zdravlje. Baletnim umjetnicima ostavljena je mogućnost rada na pola radnog vremena u mirovini, a i moguća je prekvalifikacija na teret osnivača.
Kad su u pitanju ostali umjetnici, zasnivat će radni odnos na određeno vrijeme ili neodređeno. Radni odnos na određeno vrijeme zasniva se na razdoblje od četiri godine. Ne planira li ga osnivač produljiti, mora o tome zaposlenika izvijestiti šest mjeseci prije isteka ugovora. Ukratko, poboljšava se status umjetnika. Kazališna vijeća ostaju nadzorni organ, kojemu izabrani intendant ili ravnatelj podnose tromjesečna izvješća. Čini se da je ovaj prijedlog zakona usklađeniji sa superordiniranim Zakonom o radu i da su prava i dužnosti zaposlenika poboljšane.
Sve druge promjene čine se kozmetičkim. Ministarstvo kulture i dalje potvrđuje sve šefove javnih kazališta, a osnivač ih više ne može smijeniti tek tako, političkom odlukom.
Novost je i to što će članovi kazališnih vijeća u svim javnim kazalištima morati imati završen najmanje preddiplomski studij.
Ukratko, kako se sada čini - vidjet ćemo što će pokazati praksa - model upravljanja javnim kazalištima se ne mijenja krucijalno. Kad su posrijedi privatna kazališta, ona mogu biti i trgovačka društva.
Javnost možda najviše zanima je li se promijenilo što u upravljanju zagrebačkim HNK-om. Zapravo nije. I dalje su država i Grad Zagreb suosnivači, pri čemu država pokriva i dalje 51 posto budžeta, a grad 49 posto. I dalje će glavnu riječ imati država, odnosno vlada, a i Kazališno vijeće će brojati sedmero članova. Ukratko, mnogo novog teksta s malo novoga sadržaja.