Kazališni umjetnici diljem zemlje već su tjednima lišeni onoga za što žive - pljesak publike. Pozornice su zatvorene, a kao i sve, pandemija koronavirusa zaključala ih je u kuće i stanove.
Duhovita izvedba
Neki od njih su i članovi baletnog ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, među kojima je mnoštvo stranaca. Većina ih je smještena u Vili Dalmacija, nekadašnjem turističkom kompleksu koji im je Grad ustupio na korištenje, odakle su nam već prvih dana uvođenja restriktivnih mjera poslali prekrasnu baletnu razglednicu, a sada su otišli korak dalje.
Na portalu Jutarnjeg, Facebooku i YouTube kanalu splitskog HNK emitirana je prva hrvatska online premijera. Članovi ansambla izveli su 14-minutnu baletnu rapsodiju, ironičan pogled na jedan od najpopularnijih baleta na svijetu “Labuđe jezero” znamenitog ruskog skladatelja Petra Iljiča Čajkovskog.
Duhovita izvedba sekvence ovog velikog baleta polučila je velik uspjeh, a iza svega stoji nadarena baletna prvakinja, ukrajinska plesačica Eva Karpilovska, koja je odmah po stjecanju baletne diplome u Kijevu 2010. dobila angažman u splitskom HNK. Ovaj jedinstveni projekt, prvi takve vrste u Hrvatskoj, i za nju je bio uzbudljivo iskustvo, otkriva nam.
Svjetski projekti
- Ravnatelj Baleta Ilir Kerni primijetio je da me zanima video, volim snimati, montirati, volim tu vrstu umjetnosti. On me potaknuo da napravimo nešto ovakvo. Isprva sam razmišljala da napravim ‘Romea i Juliju’, no odlučila sam se za ‘Labuđe jezero’.
Gledala sam slične projekte u svijetu, naročito u vrijeme ove pandemije. No, ovo je prvi put u Hrvatskoj da se ovakvo nešto radi, pogotovo jer bi inače u ovakvim projektima sudjelovalo tek nekoliko plesača, a ovdje smo imali velik dio baletnog ansambla - kaže Eva, otkrivši nam da je jako sretna i ponosna na ono što su ona i njeni kolege uradili.
Život u izolaciji svima je težak, tako i plesačima. Eva, koja je i baletna pedagoginja, kaže da je najteže bilo koreografirati “na daljinu”.
- Zbog mjera uvedenih radi pandemije u Vilu Dalmaciju, gdje žive strani članovi ansambla, ne može se ulaziti. Koreografiju sam morala raditi telefonom, videopozivima... Govorila sam im što da rade, kako da postave kameru, bilo je to zahtjevno ali i uzbudljivo. Zahvalna sam plesačima jer su se uistinu iskazali. Primjerice, Minori Nakayama je u ulozi napolitanske princeze, pričale smo o Talijankama, koje vole pričati, družiti se...
Ona je odlučila improvizirati pa je tako došlo do scene u kojoj pleše u kuhinji Vile Dalmacija s tjesteninom u jednoj, a tavom u drugoj ruci - smije se Karpilovska. Dodaje kako se Minori toga dosjetila jer i inače voli kuhati te obožava tjesteninu. Baletani u Vili Dalmaciji, naime, uslijed izolacije primorani su mnogo vremena boraviti zajedno. Osim što vježbaju kako bi, jednom kada sve prođe, mogli biti u top formi za svoju publiku, dane provode u druženju, a često i zajedno večeraju, pa doznajemo da se Japanka Minori tu iskazala kao vrsna kuharica.
Kondicija
- Svi prolazimo kroz teško razdoblje i jedva čekamo da ovo prođe. Dane provodim vježbajući, pokušavam održavati kondiciju koliko je moguće, nekad i prošetam jer je doista nemoguće stalno biti zatvoren u četiri zida. Nedostaju mi ansambl i nastupi pred publikom, želimo ponovno uveseljavati ljude svojim izvedbama - iskreno će Karpilovska. Ovaj projekt dobro joj je došao. Na njemu su svi zajedno radili oko dva tjedna, što im je pomoglo da misli maknu s vijesti o virusu.
Ljubitelji baleta sigurno su najprije uočili kako plesači i plesačice nemaju baletne ravne papuče i “špice”, već složene figure izvode u tenisicama, a princeze u štiklama. Zahtjevno je to, no i mnogo sigurnije, jer je ples u “špicama” težak na asfaltu, otkriva nam Karpilovska.
Ulog u budućnost
U ulozi jedne od princeza na štiklama našla se tako i španjolska princeza Matea Milas. Ova rođena Pražanka u splitskom je ansamblu od 2008., a status solistice stekla je prije šest godina. I ona kaže da joj izolacija od ostalih kolega teško pada.
- Svima nam jako nedostaje pozornica. Bio nam je potreban ovaj zadatak. Eva nas je uputila, ali svatko je imao svoj samostalan zadatak. Bilo je jako uzbudljivo. Rad na ovom projektu nije bio nimalo nalik onom na poslu. Morali smo sami biti koreografi, redatelji, kostimografi. Sjajan je taj osjećaj zajedništva koji smo razvili, a odlične su i povratne informacije, ljudi su oduševljeni - kaže nam Matea.
Smatra da su ovakvi projekti odličan ulog za budućnost jer su se, zahvaljujući društvenim mrežama, približili mlađoj publici koja možda dosad i nije imala prilike gledati balet uživo.
- Naravno da osjećaj nije isti, ne može se videom prenijeti ta emocija kao sa scene, ali mislim da smo pokazali da postojimo zbog publike - kaže simpatična Matea.
Kad su kostimi u pitanju, zanimljivo je primijetiti da, u duhu socijalne distance i epidemioloških mjera, plesači na neki način ironiziraju našu svakodnevicu. Tako u nekim sekvencama plešu s platnenim maskama na licu, pa ih kasnije odbacuju i uživaju u nestvarno lijepim jadranskim prizorima.
Mnoge se dojmio mladi Jurgen Rahimi u ulozi princa Siegfrieda. Njemački plesač albanskog porijekla sjajno se snašao unatoč dosta neuobičajenim uvjetima za balet, bez baletnog poda, papuča i scenografije. Uz njega plešu i Hyejin Kim (Odette), Nozomi Miura (Odile), Francesco de Benedictis (Rothbart), Aaron Kok, Daniel Erchov Zayas, Daniel Hoek, Ingeborg Hendrikx, Maja Lončar, Matea Milas, Minori Nakayama, Laurie Chomel, Daniel Hoek, Yezi Jung, Eva Karpilovska, Bojana Lipovšćak i Isaiah Maness.
Svi oni jedva čekaju povratak na baletnu pozornicu splitskog teatra, a do tada će nas sigurno još koji put uveseliti svojim videoporukama.