Jedan od vodećih kazališnih komičara u Zagrebu, glumac Borko Perić, u Satiričkom kazalištu Kerempuhu počeo je igrati u predstavi “Darian, hrvatski kralj samopomoći” prema tekstu Dine Vukelić, a u režiji Krešimira Dolenčića. Popularni glumac glavno je lice iz naslova komada najavljenog kao distopijska satira, smještena u blisku budućnost. Nesretnom narodu u spas dolazi superjunak novonormalnog doba, čist, neokaljan i vanjskim svijetom neokrznut Darian. Njegova je životna priča da je dio života proveo u izolaciji, ali ne zbog korone, nego zato što mu tata nije dao van.
- Darian je naivan, povučen, jednostavan i prostodušan čovjek koji je zbog svoje iskrenosti i autentičnosti postao najprije omiljen u svojoj okolini, a zatim i duhovni vođa, odnosno pravi new age guru. Njegova neposrednost i spontanost bila je savršena meta za ljudske potrebe i projekcije pa je tim načinom aritmetičkom progresijom njegova popularnost rasla do neslućenih visina - opisuje svoju ulogu glumac koji se u sličnom karakteru neiskvarenog junaka već našao u filmu “Osmi povjerenik”.
Dok je Tonino vodič Vladinu povjereniku na otoku Trećiću, Darian je novi globalni vođa, po uzoru na instant-zvijezde s TikToka. Prigrlit će ga nesretnici, marginalci, autsajderi, influenceri, ovisnici o tabletama I društvenim mrežama.
- Darian djeluje u svim sferama, on vam ulazi u misli, zna ono što želite prije vas samih. Nudi svakakve savjete, prema potrebi i trenutku, ali ono što je sigurno, tko je jednom razgovarao s njim, uvijek se vraća po još i njegov život biva trajno izmijenjen.
Ljudi koji su slabiji, koji su u teškom životnom razdoblju, koji su izgubljeni ili bolesni, trebaju vodstvo i oslonac. Naravno, idealno bi bilo da ga možemo pronaći u sebi. No, onda kada ne možemo, moramo se moći osloniti na druge. Potražiti pomoć, bilo terapeuta, prijatelja, svećenika, dobre literature, a u krajnjoj liniji i nečega u okviru praznovjerja. Ionako je veliki postotak svakog lijeka placebo pa ako vjerujemo da nam nešto pomaže, velike su šanse da će to uistinu upaliti - razmišlja Borko Perić.
Njegov fikcionalni Darian u predstavi je svemogući mudrac, spoj pameti new age gurua, političara, iscjelitelja, lažnih ili pravih...
- Darianova je svaka misao mudra, on je hodajući priručnik za samopomoć. On je Sai Baba i Louise Hay u jednom tijelu. Vidoviti Milan i Braco, Milanović i Plenković i tako dalje... Ali, sad ozbiljno, uvijek mi je zanimljivo igrati moćne likove, one ljude koji su svoj strah od života zakamuflirali u omnipotenciju i zaobišli sve odnose u kojima mogu biti i najmanje povrijeđeni te se postavili na nedostižni pijedestal. Pozicija u kojoj znaš sve odgovore zavodljiva je i scenski se odvija u jednom velikom prostoru pomaknutog realizma koji pruža velike mogućnosti za uživanje na sceni. S druge strane, vremena su takva da bi nam svima dobro došao neki mali guru. Ili barem vjera u to da će sve biti dobro. Bilo je neizvjesno i tlo po kojem hodamo jer se treslo, zrak koji udišemo jer je možda zaražen virusom, ljudi su bili izolirani u svoja četiri zida sami sa svojim strahovima i brigama i rasla je potreba da to s nekim podijelite, da se umirite na bilo koji način. Naravno, postoje zreliji oblici pomoći i oni manje zreli. Nažalost, postoji i cijelo jedno tržište onih koji se beskrupulozno bogate na tuđoj patnji - ističe. No, u što će se dojučerašnji izgubljeni pretvoriti pod utjecajem Dariana, (anti)junaka novog doba?
- To je pitanje svih pitanja. Odakle dolaze prave promjene i može li to netko drugi učiniti umjesto nas. Da bismo o tome razgovarali, morat ćete ipak pogledati predstavu da ne bismo otkrili baš sve unaprijed. No, ono što je sigurno, to je da niti jedna duboka promjena nije brza ni lagana. Izgubljeni mogu postati samo izgubljeniji ako sami sebe ne pokušaju pronaći - smatra glumac. Predstava prema najavi dosta kvalitetno ismijava trenutak u kojem s jedne strane vlada fizička izolacija, a s druge hiperaktivnost na internetu i traženje izlaza u supstancijama. Niti jedno, niti drugo nije rješenje. Gdje je rješenje?
- Nema ga. Nema jednog univerzalnog odgovora na sve dimenzije ljudskog propitivanja. Quick fix za sve naše dvojbe i ispušni ventil za kolektivnu tjeskobu. Bojim se da su i život s virusom ili raznim virusima kao i internet ili društvene mreže nešto s čim ćemo se nositi do kraja naših života. Ključ je u tome da naučite živjeti u određenoj neizvjesnosti, da se sprijateljite sa svojim frkama, dramama, teškoćama. I da si ne dodajemo teret na teret. Svi imamo svoje muke i po tome smo ljudi. Ono što je tematski u pozadini ove predstave, kao i općenito ovog područja self-helpa svih vrsta, to je otuđenje kao ozbiljan problem. Usmjereni smo sami na sebe, i to je dovedeno do apsurda. A kada smo bez odnosa, bez drugog čovjeka koji nam je prijatelj, sparing-partner, korektiv, postajemo sami sebi svrhom, što nas uvijek brzo vodi do satire ili čak groteske - iznosi bolno, središnje pitanje.
U predstavi se kao Darianovi sljedbenici spominju protagonisti nazvani imenima koja su posljedica njihovih virtualnih aktivnosti, ali glumac osobno nema negativan stav prema akterima iz virtualnog svijeta.
- Ako mislite na influencere ili slično, nemam prema tome nikakve posebne emocije. Volim sve te suvremene tehnološke blagodati i obilno ih koristim. Činjenicu da netko društvene mreže koristi za razvoj vlastitog posla ili tzv. vidljivost ne smatram lošom, štoviše. To je normalno i prirodno, a sad, da neki u tom bujanju narcizma nemaju mjere, to je neizbježna životna činjenica i to me privatno nimalo ne iritira. Povezanost putem društvenih mreža i općenito globalizacija donijela je toliko prednosti glumcima, filmskoj i televizijskoj produkciji, da bi sad ovdje kukanje nad njezinim manama bilo pomalo licemjerno - naglašava Perić. U predstavi su u podjeli uz Perića i Filip Detelić, Ana Maras Harmander, Josip Brakus i Matija Šakoronja.
- Riječ je o kolegama s kojima sam bio na sceni sigurno tisuću puta pa mi je to uvijek interesantno jer smo kao uigrani tim ili dugogodišnji ljubavni par, znamo sve svoje poteze unaprijed, komuniciramo uspješno bez suvišnih riječi. S druge strane, u ovom je projektu zanimljiva upravo količina vanjskih suradnika, imamo čak šest mladih kolega (Josipa Anković, Eugen Stjepan Višić, Rea Kamenski-Bačun, Fabijan Komljenović, Igor Jurinić, Danijela Evđenić) koji gostuju. To cijeloj predstavi daje injekciju energičnosti i originalnosti, a istodobno pokazuje mladima da ih u ovo surovo pandemijsko vrijeme kazališne kuće nisu zaboravile i da imaju gdje pokazati ono što znaju. To su sve redom glumice i glumci za koje će se, siguran sam, itekako čuti u budućnosti - hvali mlađe kolege glumac kojemu su u postprodukciji filmovi “Divljaci” i “Šesti autobus” koji je posvećen Ovčari.
- “Divljaci” su film u režiji Darija Lonjaka i produkciji Joze Patljaka, koji donosi uzbudljiv zaplet o tri prijatelja. Oni su smislili odličan plan savršenog zločina koji u svojoj realizaciji ispada sve samo ne savršen. Igram jednog od tri protagonista, Malog, naivca, koji upada u niz problema, a sa mnom su, u glavnim ulogama, moji izvrsni kolege Alen Liverić i Branko Janković. U “Šestom autobusu” Eduarda Galića također igram zanimljivu ulogu. Bile su to lijepe i ugodne suradnje. Oba su mi filma vrlo draga i vjerujem da će naići na odličan prijem kod publike - zaključuje Borko Perić.