Umirovljeni prvak drame zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta, Krunoslav Šarić, umro je u 79. godini. Šarić je studirao u klasi Koste Spajića, na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti diplomirao 1969. Dugo je vremena radio u dubrovačkom kazalištu Marina Držića, prvo kao vanjski suradnik, potom kao stalni član glumačkog ansambla, tamo je ostao sve do odlaska u zagrebački HNK.
Dragan Despot i Krunoslav Šarić iste su godine, 1983., došli u HNK. Prva predstava na kojoj su zajedno radili bila je "Šteta što je kurva" Johna Forda u režiji Georgija Para. "On je došao kao već veliki hrvatski glumac, stigao je iz Dubrovnika gdje je napravio značajnu karijeru radeći u kazalištu Marina Držića, a ja sam bio početnik. Bio je glumac kojeg sam odavno poštovao i gledao, puno prije no što je došao u HNK. Gledao sam ga na Dubrovačkim ljetnim igrama u ‘Dubrovačkoj trilogiji‘, u ‘Hamletu‘, u ‘Richardu II.‘ i bilo mi je čast kad sam u HNK dobio priliku da počnem učiti od tako velikog glumca kakav je bio Kruno. Čitav je život on imao strast i emociju. Potencirao je radost igranja na sceni. Učio me što znači predavati se do kraja, biti strastven, iskazivati emociju. Nikad ga nisam smatrao starim glumcem, uvijek sam ga gledao kao mladog čovjeka jer je imao tu karizmu koja nije blijedila, kao da nije mogla ostarjeti", govori Despot.
"To je čovjek od kojeg nisam doživio niti jednu lošu vibraciju. Imao je plemenitost i toplinu. Posebno me oduševljavala njegova religiozna posvećenost poslu koji je radio", kaže Dragan Despot o kolegi. "Kruno je jedan od posljednjih preostalih velikana koji je otišao."
Krunoslav Šarić rođen je 1944. godine u Derventi. Dramsku akademiju upisao je po završetku srednje škole. U kazalištu Marina Držića, koje mu je bilo formativno silno bitno, bio je, među ostalima, Ivo Marinović u Vojnovićevom "Ekvinociju", Macbeth u Shakespeareovom "Macbethu", Baal u Brechtovom "Baalu", Sabljak u "Orgijama monaha" Janka Polića Kamova. Odigrao je mnoge uloge na Dubrovačkim ljetnim igrama, među ostalim, Mortimera u "Eduardu II." Georgija Para.
Krunoslav Šarić glumio je partizanskog oficira u "Sokol ga nije volio", bio je to debitantski naslov Branka Schmidta.
"On je tu napravio zbilja sjajnu ulogu", kaže Schmidt.
Bila je to 1987., Schmidt s tog snimanja živo pamti koliko se Šarić bojao konja. "Silno se bojao jahati. Našli smo mu valjda najmirnijeg mogućeg konja, ali on se i dalje jako bojao penjati na njega. I, čim bi se konj malo pomaknuo, Kruno bi se spetljao oko teksta, nije ga nikako mogao kontrolirati, izdržati dvadesetak sekundi kadra. A bilo je to doba kad se filmska traka čuvala k‘o dragi kamen. Pazilo se na svaki metar, bilo je uvijek premalo. A on nikako da se popne na tog konja, da izgovori tekst. Popeo bi se, ali je samo gledao kako će sići. I tako je nešto što smo mislili da ćemo snimiti u deset minuta trajalo više sati."
Govoreći o snimanju dalje kaže: "A u tom je filmu Kruno igrao antipatičnog lika, posve suprotnost onome što je on sam bio. Partner mu je bio Fabijan Šovagović. Znam da ga je i Šovo beskrajno volio i poštivao zbog njegove velike dobrote i talenta koji je imao. Šova i Krunoslav imali su ključnu scenu u kojoj Krunoslav, kao partizanski oficir, Šovu prisiljava da uđe u zadrugu, da zemlju preda državi, radnja se događa neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Ja sam se pribojavao kako će to ispasti, jer Kruno bio blag čovjek, a u toj sceni je morao biti prava guja. Znam da nas je sve iznenadio kako je to uvjerljivo odigrao. To je jedna od najjačih scena filma. Šovo je govorio da je Kruno to odradio fenomenalno. I stvarno jest", kaže Branko Schmidt.
Šarić je u Histrionima imao više značajnih uloga.
"Njegova najveća uloga u Histrionima je uloga Siniše u Gričkoj vještici. Kruno i Ena Begović kao kontesa Nera 1987. su na Opatovini bili sjajni. Bio je to veliki kazališni hit", govori Zlatko Vitez te se prisjeća kako su 1990. skupa glumili u "Ordenu" koji je postavio Želimir Mesarić, nakon što je ista predstava zabranjena početkom 1980-ih.
"On je bio izvanredna pojava, takvih je rijetkost danas naći u hrvatskom glumištu. Temperamentan glumac, naočit, imao je posebnu glumačku energiju, izvanredan scenski govor i glumačku inteligenciju, zato ga smatraju velikanom hrvatskog glumišta. A pritom je bio posve skroman čovjek posvećen obitelji", ističe Zlatko Vitez.
