Koliko je prva ovogodišnja Eurokazova predstava Romea Castelluccia bila mučna, teška i precizna, toliko je Brezovčevo čitanje Andrića bilo veselo, dinamično, pa čak i lepršavo u svom obilju, tek u tragovima pripuštajući balkansku tragiku koju neizostavno vuče taj tekst.
Blagu jezu izaziva već sama činjenica da “Travničku hroniku”, u režiji Branka Brezovca, izvode glumci Narodnog pozorišta iz Bitole, povijesnog grada balkanske državice s najneizvjesnijom budućnošću, stiješnjene između bugarskih, grčkih i albanskih pretenzija.
Glumcima iz Bitole fali virtuoznosti velikih glumačkih imena, ali zato balkanske dramatike imaju napretek. Poput Travnika, i Bitola je imala svoja konzulska vremena, sa desetak europskih konzulata početkom 20. stoljeća, a i danas ih ima tol...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....