U siječnju 1904. godine praizvedena je posljednja velika drama Antona Pavloviča Čehova, "Višnjik". Komad je pisao teško bolestan, a nakon premijere, u pismu svom uredniku Batyushkovu napisao je: "Dobio sam tako raskošne, tople i neočekivane ovacije, da sam i dan danas zatečen". Šest mjeseci kasnije, Čehov umire, a "Višnjik" (p)ostaje njegova najizvođenija drama.
Podnaslovljena kao "Komedija u četiri čina", unatoč neospornoj tragičnosti situacije u kojoj se nalazi jedna obitelj i čitava generacija likova, Čehov nedvosmisleno daje uputu za čitanje teksta. U jednom od svojih pisama, Čehov piše kako su najveće ljudske krize prevladane u tišini ili tek naznačene neznatnom svakidašnjom gestom. Ljudi ručaju, a u međuvremenu se ili obogate ili im je život uništen.
Prema svojim likovima, baš kao i čovjeku uopće, Čehov nije sentimentalan, već suosjećajan, voli čovjeka i vjeruje u njega.
- Tematizirajući promjenu i nemogućnost promjene, Čehov donosi likove različitih pogleda i generacija suprotstavljajući kroz njih staro i novo, materijalno i duhovno, realno i metafizičko, dramsko i poetsko. Ipak, ne traži od nas da zauzmemo strane, poziva nas da sudjelujemo. Njegovi likovi napisani su tako da ih razumijemo, a ne osuđujemo. Nema prostora za dramatičan ton, ali postoji jedna duboka empatija.
Kroz muzičku strukturu komada, ritam i poeziju riječi, Čehov piše simfoniju o društvu koje je u neprestanom stanju promjene. On je, kako je napisao Peter Brook, "dramaturg životnog kretanja koji je istovremeno težak i radostan, smiješan i gorak. Pažljivi promatrač ljudske komedije - kaže Ivana Đula, dramaturginja u predstavi.
U "Višnjiku", čija je premijera u Zagrebačkom kazalištu mladih najavljena za 16. prosinca, glume Katarina Bistrović-Darvaš, Tina Orlandini, Milica Manojlović, Filip Nola, Ugo Korani, Rakan Rushaidat, Pjer Meničanin, Doris Šarić Kukuljica, Frano Mašković, Petra Svrtan, Amir Bukvić, Vedran Živolić i Kristijan Ugrina.
Ovo novo čitanje drame "Višnjik", povjereno iskusnom i u europskom kontekstu izrazito renomiranom redatelju Ivanu Popovskom, bit će novo i uzbudljivo istraživanje minimalističke dramske poetike u današnjem kontekstu. Snažne društvene promjene kojima smo posljednjih nekoliko godina izloženi, ali kojima smo i nepovratno promijenjeni, predstavljaju itekako plodno tlo za takvu vrstu istraživanja.
Ivan Popovski (Skopje, rođen 1969.) završio je režiju na čuvenoj ruskoj akademiji GITIS u klasi Pjotra Fomenka. Režira drame i opere na brojnim svjetskim pozornicama od Moskve do New Yorka. Dobitnik je velikog broja izrazito uglednih međunarodnih nagrada i priznanja, od kojih izdvajamo titulu Počasnog ambasadora kulture Makedonije u Moskvi, koja mu je uručena 2007. godine. Ivanu Popovskom ovo je druga režija u Zagrebačkom kazalištu mladih, nakon izrazito uspjele adaptacije romana "Idiot" F. M. Dostojevskog iz 2012. godine.