"Ova je dobra neka godina", govori glumac Filip Detelić, "prvo nagrada na Bobijevim danima smijeha, pa nominacija za Nagradu hrvatskog glumišta, a sada Zlatni Studio. Nama glumcima to ipak puno znači, što god govorili, dobiti priznanje za svoj rad".
Kad je riječ o medijskoj nagradi Jutarnjeg lista Detelić je nominiran za ulogu psa Šarika u predstavi "Pseće srce" Satiričkog kazališta Kerempuh nastaloj prema romanu Mihaila Bulgakova.
Glasajte za pobjednike u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
"To je jedna predivna Bulgakovljeva priča, kritika jednog doba, nama zapravo prošlog i malo zaboravljenog", kaže Detelić.
Priča je, naizgled, vrlo jednostavna. Profesor Preobraženski, ugledni je liječnik i znanstvenik koji proučava sve moguće načine na koje se ljudski organizam može pomladiti. Tako se dosjeti tome da jednome psu lutalici transplantira ljudsku hipofizu. Eksperiment uspijeva, pas postaje sve mlađi i postupno se pretvara baš u onakvog čovjeka čiji je organ naslijedio. Postaje pijanac, prostak, prevarant, lopov i, kao najveći udarac profesoru – poklonik komunističke vlasti.
"Pseće srce" je, ističe Detelić, jedna malo drugačija predstava i za sami Kerempuh, a njegova uloga psa koji se pretvori u čovjeka bila je dosta i fizički zahtjevna i u svakom slučaju jedan nesvakidašnji glumački zadatak. "Zezao sam se da sam kao Brozović na terenu. Glumim psa, ali ne hodam na četiri noge nego smo više pokušali postići pseće osobine, pokrete".
Ova predstava je njegova prva suradnja s redateljem Aleksandrom Švabićem i sve u svemu zadovoljan je svojom izvedbom.
Sve su uloge, priča, zahtjevne po nečemu, ali njemu predstavljaju veliki gušt. Najdraža mu je za sada uloga koju je ostvario nedavno s Histrionima u predstavi "Svoga tela gospodar".
"Bila je super ekipa, to mi je prvi put bilo da sam u Zagrebu cijelo ljeto. Mislio sam si - Isuse kao ću to izdržati, ali bilo je predivno. Postali smo kao neka obitelj". Gledajući unatrag uvijek, kaže, glumi neke osobenjake. Birate li vi uloge ili uloge biraju vas?
"Redatelji su tu presudni, a ja probam što bolje, življe i vjerodostojnije odglumiti". Ipak, priznaje, ponekad se znalo dogoditi da je neku ulogu i odbio. U kazalištu Kerempuh Detelić je više od deset godina, prvu ulogu dobio je još na Akademiji. Vidi li se možda jednog dana negdje drugdje, u nekom možda dramskom kazalištu?
"Uvijek govorim da bih rado igrao u svim tim kazalištima, od HNK-a do Gavelle, ali uvijek kao gost. Svoj Kerempuh neću mijenjati dok god sam živ". Detelić glumi i u dječjim predstavama kroz svoju suradnju s kazalištem Tvornica lutaka. "Uz Kerempuh to je još jedna ljubav. Sada igraju božićne predstave, no zbog snimanja koja trenutno imam nisam mogao sudjelovati u njima što mi je žao. Prvom sljedećom prilikom evo mene opet".
Detelić je inače veliki nogometni fan, koji ponekad zna i zaigrati s dečkima, a utakmice je ovih dana uglavnom gledao na filmskom setu ili s prijateljima u jednom kafiću u centru grada. Kao strastveni navijač Dinama posebno je ponosan na Livakovića i Petkovića. Nogomet je njegova velika ljubav još od djetinjstva, no nekako je ipak završio u glumačkim vodama. "Do trećeg razreda srednje nisam ni znao da postoji glumačka akademija, a onda me profesorica u ekonomskoj školi uputila na taj studij. Mislio sam da ću završiti na nekom menadžmentu. Otišao o sam na prijemni i eto."
