Posjet stare dame

Dora Ruždjak Podolski: Režiram predstavu s našom Helen Mirren, Jelenom Miholjević

Zagreb, 170321.
Dora Ruzdjak Podolski, kazalisna redateljica, profesorica na ADU. (Intervju, Mirjana Dugandzija)
Foro: Bruno Konjevic/CROPIX
 Bruno Konjevic/Cropix
Nova premijerna izvedba tragikomedije iz 1956. događa se na privremenoj sceni u Travnom


Dora Ruždjak Podolski u produkciji je Dramskog kazališta Gavella režirala “Posjet stare dame” koji je ranih dvijetisućitih bio i na repertoaru Dubrovačkih ljetnih igara, a u predstavi su igrali Vanja Drach i Mika Podrug Kokotović.


Nova premijerna izvedba tragikomedije Friedricha Dürrenmata iz 1956. godine, koju potpisuje aktualna intendantica dubrovačkog festivala, događa se na privremenoj sceni u Travnom, s obzirom na to da zgrada Gavellina teatra u Frankopanskoj još nije obnovljena poslije potresa. U tragikomediji švicarskog pisca milijarderka se vraća u rodni grad s neobičnom ucjenom: dat će novac za revitalizaciju grada, ali u zamjenu traži glavu muškarca s kojim je zatrudnjela. U svijetu u kojem vlada novac, žena traži naknadu za ono što je doživjela kad je bila samo žena, bez moći, bez novca, ma koliko to smiješno, razbojnički ili kriminalno zvučalo. Dora Ruždjak Podolski nastavno će pojasniti kako je “Posjet stare drame” zaseban slučaj u povijesti dramskog pisanja.

- Rijetko se u povijesti dramske literature može pronaći drama jednostavnijeg sadržaja i istovremeno kompleksnijeg seta značenja i njihovih mogućih tumačenja te različitih žanrovskih odrednica i elemenata raznorodnih dramskih vrsta kao što je to slučaj s ovom dramom. Okolnosti radnje imaju obilježja I komedije i tragedije, uz sve to začinjene elementima trilera i ljubića, ali i jasnih političkih implikacija koje se tiču ekonomske neizvjesnosti nakon tek završenog Drugog svjetskog rata, što se može preslikati na današnjicu, kad se nalazimo na marginama novog poretka kojem se tek naslućuju obrisi. Osim teme iznevjerene ljubavi I osvete, individualne i kolektivne krivnje, korupcije i krojenja pravde prema subjektivnim kriterijima, ipak bih rekla da je ‘Posjet stare dame’ priča koja preispituje ljudskost. I zaključak je da je čitavo čovječanstvo slabo i nekarakterno te miljama daleko od pravog napretka. Režijski sam se trudila sačuvati žanrovsku raznolikost te različitim stilskim sredstvima i dinamikama podržati priču o izmišljenom gradiću i njegovim stanovnicima koji bi lako mogli biti i naši sugrađani - tumači Dora Ruždjak Podolski naslov koji režira s podjelom u kojoj glavnu ulogu igra Jelena Miholjević, a tu je još niz lica Gavellina ansambla, većinu vremena nesretnih jer čitavu godinu igraju po ad hoc scenama, od tunela i ulice, preko Laube, do tuđih kazališta…

- Jelena Miholjević čudesna je glumica. Raditi s njom, zadovoljstvo je, privilegij i čast. Ja ju od milja zovem ‘Helen Mirren hrvatskog glumišta’. Zbog te njezine čiste i nepatvorene scenske prisutnosti. U ulozi Alfreda Illa, neprežaljene mladenačke ljubavi stare dame Klare Zachanassian, nastupa Sven Medvešek. Drago mi je zbog Svena što je ovom prigodom pokazao puni potencijal urođene scenske inteligencije i eteričnosti kakva se rijetko viđa na ovim prostorima. Jelena i Sven izuzetno su kompatibilni i iz njihove organske povezanosti iznikla je sinergija ove predstave, zajedništvo lijepe igre koja se protegnula na ansambl - kaže i dodaje da joj je kao redateljici neprocjenjivo iskustvo rada na velikoj predstavi, pogotovo s Gavellinim glumcima.


Intendantica je Dubrovačkih ljetnih igara, festivala koji se lani morao drugačije mapirati zbog pandemije. Ove godine ceremonijalni se dio otvorenja ipak vraća tradiciji.
- Na radost poklonika Igara, otvaranje 72. Dubrovačkih ljetnih igara uprizorit će se na standardnoj lokaciji, ispred crkve sv. Vlaha. Za ovo izdanje mi smo spremni - gotovi smo s kreacijom umjetničkog programa odavno, a sada samo čekamo na onaj najslađi dio - realizaciju. Nadamo se relaksaciji epidemioloških mjera - prema nekim najavama, to će se svakako dogoditi - a isto se tako nadamo, vjerujem kao i svaki stanovnik ovog planeta, povratku u normalu. Festival smo lani iznjedrili bez ijednog propusta, stoga nema bojazni da tako neće biti i ove godine, bez obzira na okolnosti, koje su nepredvidive. Tome je i garancija i bezuvjetna financijska potpora Ministarstva kulture, kao i dragocjena donacija Zaklade Caboga Stiftung - govori intendantica.
Okosnica programa je predstava “Glava glava” prema romanu Ivana Salečića, zatim “Van sebe”, autorski rad Nataše Rajković i Ivana Penovića. Publika će vidjeti i “Proslavu” po tekstu Ivora Martinića i u produkciji Slovenskog narodnog gledališča Maribor.
- Program je izuzetno bogat, gotovo kao u ‘starim dobrim vremenima’. Valja ipak imati na umu da ni ova godina, kao ni prošla, budžetno nije ni sjena zlatnim godinama festivala, kakvo je, primjerice, bilo jubilarno izdanje Igara prije dvije godine. No, ne damo se. To je i naša krilatica. I dalje inzistiramo na prezentaciji ponajboljeg od uistinu kvalitetne hrvatske umjetnosti, no jednako tako valja zadržati tradiciju nastupa nekih najvećih svjetskih umjetnika - tumači.
Na Lovrijenac se vraća “Hamlet”, dobitnik Zlatnog Studija te predstava koja je ove godine otvorila II. besplatni kazališni festival jutarnji.hr i bila treća po gledanosti na online festivalu, dok su glavnog glumca zatrpali čestitkama od Beograda do Dubrovnika.
- Spomenimo i ime glavnog glumca, genijalnog Frana Maškovića! Uz velikog redateljskog barda ovih prostora, Paola Magellija, i Željku Udovičić, dramaturginju koja je u ovaj projekt uložila svoju bezrezervnu stvaralačku energiju, s ponosom mogu reći kako brod ‘Hamlet’ plovi i dalje, smješten u svoje mitsko i iskonsko stanište, tvrđavu Lovrijenac. Zbog epidemioloških mjera postavit ćemo drugačije gledalište od onog u 2019. Tako ćemo dobiti oko 100 mjesta u publici budu li mjere razmaka na lanjskoj razini - govori o broju posjetitelja.


Ime Dore Ruždjak Podolski spominje se ovih dana u kontekstu natječaja za intendanta Hrvatkog narodnog kazališta u Zagrebu. O čemu se radi?
- Želite iskreno? Čisti, najčišći spin - odgovara profesorica s Akademije dramske umjetnosti. Studenti vole njezinu klasu, govore da se profesorica pobrine da i kad završe studij imaju poneki angažman. Jer mladim je glumcima sve teže, tržište je skučeno…
- Ja jako volim raditi sa studentima. No, važno je naglasiti da nisam jedina koja pomaže studentima poslije studija. Svi profesori koji su u mogućnosti jednako su tako angažirani oko toga. Broj od 12 studenata po godini nije prevelik - važno je samo što kvalitetnije obrazovati naraštaje, kao i potruditi se primiti što raznolikije pojedince koji će naći svoje mjesto pod suncem profesije. Vjerujem da svatko tko to želi, takvo mjesto i nađe. Inače, ponosna sam na sve bivše studente koje su pronašli, ali i još uvijek pronalaze to svoje mjesto. Bez izuzetka - nastavlja redateljica iz umjetničke obitelji. Njezin pokojni otac Marko Ruždjak bio je profesor i skladatelj, a djed Vladimir Ruždjak bio je proslavljeni bariton, skladatelj te redatelj.
- Na djeda imam predivne uspomene, i one opipljive i one neopipljive. Djed je bio veliki estet i nama je unučadi, a ukupno nas je četvero, ostavio u naslijeđe prave ljepote. Tata je bio tu s rijetkim, ali veoma dragocjenim savjetima. Njegove su knjige našle mjesto na mojim policama i mogu vam reći da u pedeset života ne bih skupila takvu raznolikost. A takav je bio i tata - sjeća se.


Jedna je od rijetkih redatelja opere u Hrvatskoj. Kakav je bio prvi susret s operom kojeg se sjeća?
- E tu biste se začudili. Nisam voljela operu. Rijetko sam ju i gledala kao mala. Doduše, uvijek bi me zadivila komparserija koja ju prati. Ali, činilo mi se kao da je riječ o pomalo ‘ofucanom’ žanru, što je uistinu i bio, jedno vrijeme. S otprilike 17 godina pogledala sam ‘Rajnino zlato’ u HNK-u. Odjedanput je nešto kliknulo u meni - sve mi je zazvonilo. Bila je riječ o izuzetno suvremenoj režiji i fenomenalnoj glumi, o glazbenoj izvedbi da ne govorim. Ali ovo prvo bilo je meni uvijek važnije. I tako sam zavoljela operu - otkriva kako je opera iz Wagnerove tetralogije označila prekretnicu u njezinoj karijeri tijekom koje je dobila Nagradu hrvatskog glumišta za režije mjuzikala “Chicago” i “Ljepotica i zvijer”, za režiju opere “Madame Buffault” Borisa Papandopula te za režiju hit dramske predstave “Črna mati zemla”. Nekoliko je njezinih opera nagrađeno Posebnom rektorovom nagradom, a “Čarobna frula” i “La Boheme” diplomom “Milka Trnina”. Bila je i redateljica svečanosti hrvatskog ulaska u EU. Aktualno, u kazalištu Kerempuh igra hvaljena izvedba Moliereova “Škrca” u njezinoj režiji. Mnogi su se prijašnji intendanti žalili kako im je teško proizvesti festival za Grad, koji je nerijetko kritičan prema programu, međutim, dojam je da je Dori Ruždjak Podolski Dubrovnik došao kao “prirodno stanište”…
- Pa jest. Volim Dubrovnik. Taj Grad je vječna inspiracija. Nema takve ljepote nadaleko i naširoko- zaključuje razgovor.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2021 13:57