"Nisam nista očekivala, ali takva priznanja i nominacije me, zaista, uvijek razvesele", priznaje glumica Linda Begonja povodom nominacije za ovogodišnji Zlatni studio za ulogu Grušenjke u predstavi "Braća Karamazovi" u režiji Olivera Frljića.
Za nominaciju su joj, kaže, javil mailom iz direkcije Jutarnjeg lista Zlatni studio. "Obično ujutro, kad otvorim oči, prije nego stavim leće, uključim mobitel jos u krevetu, i objava me čekala na mailu, kao mala čestitka.
Nakon toga, naravno, odmah su otvoreni različiti stožeri diljem zemlje i svijeta, imamo i direktora kampanje, pa u stvari ako ne prođem dalje, krivnja je sva na njima, nikako na meni. Plus, kolege i prijatelji iz predstave " Braća Karamazovi" koja je također nominirana i za najbolju predstavu godine, mi nude velike novce, ako dobijem nagradu i napravim neki glupi skandal na zahvali, Tako da puno posla i dvojbi u meni", šali se Begonja.
Glasajte za svoje favorite u kategorijama za nagradu Zlatni Studio i vodite ih do pobjede
Kazališna umjetnost, pa tako i gluma, uvijek su neka vrsta subjektivne kategorije u očima promatrača,čime ovakve nominacije postaju još zanimljivije, smatra glumica.
"Da parafraziram, čitav svijet i ljepota su u oku onoga koji gleda. Hvala cijenjenom žiriju što je prepoznao djelić te neuhvatljive, skliske ljepote", kaže kazališna umjetnica te dodaje:
"Jako poštujem, a prije svega volim ZKM-ov ansambl, moju braću i sestre "Karagmazove", kako se od milja zovemo. Još malo vise volim privatno i poslovno redatelja ove predstave, koji uvijek izlazi iz komforne zone stvaranja, i potiče te kao izvođača da i ti učiniš isto".
Predstava je, objašnjava, rađena koncepcijski kao diptih, i bavi se moralnim i duhovnim padom naše epohe, koji nam visi nad glavom kao giljotina, a proces rada na predstavi te njezin život pokazuju koliko je kolektivna potreba za političkim teatrom danas duboka.
"Ono sto ću sigurno zauvijek pamtiti je trenutak kad je krenula ruska invazija na Ukrajinu. Bilo je to 24. veljače 2022., na dan naše generalne probe. Mislim da su trenutak umetanja povijesno-dokumentarnog govora u kojem Putin izriče prijetnju da će napraviti nešto što Svijet još nikad nije vidio, taj "horror vacui", i živa, neposredna intervencija u dramaturški materijal predstave stvorili antologijski trenutak koji nikada neću zaboraviti", otkriva Begonja te nam govori o predstavi:
"Radnja predstave kreće in medias res, a svi likovi "Braće Karamazovi" počinju u maniji izgovorenih misli, gotovo da nema nulte točke, na trenutke primjenjujući melodramski žanr, da bi se vec sljedećeg trenutka ta struktura rastočila u nekom drugom stilskom i estetskom okviru, slično kao i kod serije "Berlin Alexanderplatz" koju sam ponovno pogledala i čijeg redatelja, Fassbindera, obožavam".
Kod Grušenjke, za čiju je interpretaciju nominirana, najviše ju je, kaže, zanimala dijaboličnost, "ono nešto u liku što izgleda kao "halucinacija slike", u suprotnosti izgovorenim rečenicama, i bez psihologizacije. Nešto što se u svakoj sljedećoj sceni raspe kao prašina, nešto što sagradi i u sljedećoj sceni razruši kao kulu od pijeska, nešto neuhvatljivo". Kao jednu od najdražih Grušenjkinih rečenica ističe sljedeću: ‘..Ljudi, kad bih ja bila Bog ja bih svima sve oprostila! Lijepo je živjeti na ovom svijetu iako smo mi svi gadni.‘
Fabijan Šovagović je, naglašava Begonja, govorio da glumci ne bi trebali objašnjavati svoje uloge jer se samim time poništavaju te uvijek ionako iznevjere očekivanja sebe ili drugih.
"Nekako evo uvijek pokleknem pa malo objasnim", iskrena je Begonja..
A kako doživljava Frljićevu viziju ovog ruskog klasika, pitamo je.
"Mislim da njegove predstave svakako otvaraju pitanje osobne i kolektivne odgovornosti, koja se kao pitanja često, gotovo uvijek, protežu kroz čitav njegov opus.
Vrlo su kompleksne, nije ih moguće jednoznačno dekodirati. Postoji puno značenjskih slojeva, asocijativnih linija, dekonstrukcijskih slika, što naravno ovisi o oku gledatelja, o otvorenosti prema onome sto se gleda, te o tome kako to emanira u osobno gledateljevo emotivno iskustvo", kaže Begonja te nastavlja:
"Oliver je inače redatelj koji te navodi da kao izvođač uvijek ideš dalje, da izađes iz komforne zone stvaranja. I to mi je uvijek novo i uzbudljivo putovanje jer ne znaš gdje ćeš doći.
Teatar za mene postoji da bi afirmirao slobodu mišljenja i jednu važnu rečenicu kojoj se uvijek iznova vraćam: ‘Kad bih samo mogao nešto osjećati dok gledam‘. Njegov teatar zaista to i nudi, uz obilje pametnog, rafiniranog humora. Da, taj humor ledi osmijeh, i vodi do apologije kaosa, osobnog i kolektivnog, uz fantastični, eklektični soundtrack, od kojih se posebno izdvaja onaj: ‘ Bit ce skoro propast svijeta, nek propadne nije šteta!‘ Kad smo tako glupi, dodala bih. Ljudi, čitajte Dostojevskog ponovno."
2022. godina zadarskoj je glumici donijela Grušenjku i nominaciju za Zlatni studio, a što joj u profesionalnom smislu donosi nadolazeća godina?
Uskoro su u planu, saznajemo, novi projekt u matičnom kazalištu Kerempuh:"Ožalošćena porodica B.Nušića" u režiji Ivana Plazibata te kastinzi za dvije nove serije.
"Znam da su audicije neminovnost današnjeg vremena, međutim nikako da se riješim napetosti sto ih moram proći. Tu se još uvijek nisam naučila ne očekivati ništa.
Dakle, ne očekivati ništa mi je sigurno u planu za nadolazeću godinu. I želja da ne dođe do propasti Svijeta. Volim život", zaključuje.
