Zadnja premijera ove godine, odigrana u nedjelju navečer u zagrebačkom HNK, privukla je velik broj ljubitelja kazališta. Riječ je o praizvedi komada “Svaki tvoj rođendan” Mire Gavrana, koja je za tog pisca povijesna: riječ je, naime, o njegovu prvom dramskom tekstu koji je oživljen na sceni tog teatra. Postala je tradicija da se godina zatvori premijerom komada nekog domaćeg pisca - lani je to, primjerice, bila predstava “Ciganin, ali najljepši” prema romanu Kristiana Novaka.
Priča koju je Gavran napisao za zatvaranje 2018. godine, šuškalo se u kazališnim kuloarima danima prije premijere, u režiji Renea Medvešeka, mogla bi biti sjajna. Nikog to nije pretjerano iznenadilo, jer je upravo Medvešek potpisao veliki hit HNK “Tko pjeva zlo ne misli”. Otpočetka je Gavran isticao kako mu je drago da je upravo taj redatelj odabran da postavi njegov komad. No, stotinjak stranica dug tekst bio je predugačak da bi ga se postavilo na scenu pa je Medvešek morao srezati gotovo 30 posto, neke stvari promijeniti i nekoliko likova čak i posve izbaciti.
Sam Gavran nakon premijere nije nimalo skrivao oduševljenje onim što je vidio. U sam posao režije se, naime, nije uopće upletao: nakon drugog čitaćeg pokusa potpuno se povukao i ostavio timu da nastavi raditi sam. Komad je, zapravo, pogledao kao i svi drugi u publici, da nije znao što ga točno čeka. Nakon predstave nije ni nastojati skriti oduševljenje zbog onoga što je vidio.
Miro Gavran
Kraćenje rukopisa
- Mislim da je ovo odlična glumačka predstava i da su u njoj svi glumci baš sve odlično napravili. Ovo je odličan, važan trenutak, jer u HNK igraju vrhunski glumci, koji su uigran tim. Svi oni su na sceni bili savršeni partneri drugima i zapravo su bili jedan tim, jedna momčad. Osim toga, što je vrlo važno, ni u jednom trenutku nisam primijetio da je pala radnja, tako da sam prezadovoljan - rekao je Gavran.
Istaknuo je kako je zadovoljan kraćenjem svojeg rukopisa. Učinjeno je to na kvalitetan način i komad je uspješno zaživio.
- Čestitao bih redatelju, jer je način na koji je radio mene kao pisca učinio iznimno zadovoljnim - istaknuo je Gavran.
Njegovo su oduševljenje podijelili brojni poznati i često viđeni gosti zagrebačkog HNK, koji su bili i na ovoj premijeri. Novinarka HRT-a Tončica Čeljuska rekla je kako joj se jako svidjelo ono što je vidjela.
- Moram priznati da je prvi dio bio malo lepršav za ono što inače očekujem od ovog kazališta, no drugi me oborio s nogu. Bilo je katarzično. Gavran je pokazao da je jedan od najvećih hrvatskih dramskih pisaca - rekla je Čeljuska.
Realnost priče najviše je oduševila književnicu Sanju Pilić. Pojasnila je da je vidjeti stvarni život na sceni uvijek dobro, jer nam omogućuje da primijetimo obrasce koje svi ponavljamo. U ovoj predstavi smo ih svakako vidjeli - greške koje čini djed ponavlja i unuk.
Filozofkinja Nadežda Čačinovič složila se s njom da je komad točno ono što je od njega očekivala. Riječ je, pojasnila je, o komadu koji je pisan u tradicionalnoj maniri Mire Gavrana.
Gordan Jandroković
Pohvale kolega
- Glumci i režija su bili izvrsni, a osjetili su se detalji. To je važno - rekla je Čačinovič.
Ni odvjetnica Jadranka Sloković nije krila da su je oduševili glumci, njih 24. Velika je ovo predstava, a svaka od uloga bila je važna. Glumci su, kaže, iznijeli predstavu.
- Jako mi se svidjelo to što je ovo zapravo neka priča o nama, o svima nama - rekla je Sloković.
Glumci s kojima smo razgovarali, a koji nisu sudjelovali u ovoj predstavi, očekivano su hvalili svoje kolege.
- Ovo je jedna prednovogodišnja predstava. Kolege glumci su bili sjajni, vidi se da su puno radili. Želim pohvaliti i svog omiljenog redatelja, Renea Medvešeka, s kojim sam i sam radio. Mislim da je odlično napravio svoj posao - rekao je Đorđe Kukuljica, zaposlen u kazalištu Gavella.
Za ekipu iz predstave riječi hvale imao je i njihov mladi kolega, Filip Vidović. Upravo on glumio je glavnu ulogu u prošlogodišnjoj zadnjoj premijeri - “Ciganinu”.
- Sjajno je bilo vidjeti kako su se svi kolege složili i iznijeli predstavu. Obavili su super posao i na tome im čestitam. Sama tema mi je bila jako lijepa, ima u sebi tu neku romantičarsku crtu, a ja jako volim takve komade - rekao je Vidović.
Dubravka Vrgoč i Kostadinka Velkovska
A predstava, koja s pauzom traje oko dva sata, počinje u trenutku kada Marijan, jedan od glavnih junaka, daleke 1957. slavi deseti rođendan. Sve završava 2017., trenutkom kada slavi sedamdeseti rođendan. U tih šezdeset godina junaci prolaze privatne i poslovne uspone i padove. Ne mijenjaju se samo oni - njihova odjeća, uređenje njihova doma i tehnologija koju koriste, nego i politički sustavi koji utječu na njihove živote.
Gavran nam je rekao, u vrijeme dok su još trajale probe, kako je ovim komadom želio poručiti da je: riječ o putovanju kroz vrijeme na kraju kojega bismo možda svi zajedno mogli osvijestiti koliko su za našu sreću, ali i formiranje, važni oni drugi. Ima nas mnogo u tuđim životima, dodao je tada, i moramo shvatiti koliko našu osobnost u dužem razdoblju zapravo formiraju naši bližnji.