30. 8.
Večer prije puta pomišljam: što mi je ovo uopće trebalo? Kao prvo, uopće ne volim gledati svoje predstave. Gledati svoje predstave je kao sjediti na dugoj seansi ne kod jednog, nego kod panela psihijatara od kojih su neki briljantni, a neki šarlatani i sve to ne u intimi male sobe, nego pred brojnom publikom. I sad idem na drugi kraj svijeta kako bih gledala predstavu dodatno mučena jet lagom. Ne smijem zaspati na vlastitoj predstavi.
Ne bi bilo prvi put da sam zaspala u kazalištu zbog jet laga. Jednom sam, dan nakon povratka iz Indije, gledala “Labuđe jezero” Matthewa Bournea. Glava, kao vreća mokrog pijeska, vukla me nadolje i konačno pobijedila. Probudila sam se tek kad se nepoznati čovjek u redu ispred mene, na čijem sam tjemenu zadrijemala, u nemalom čudu izmaknu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....