Predstava je fizički zahtjevna, akteri "lete" s kraja na kraj te bi se za neke, pogotovo za Marijana Nejašmića Banića kao Munua, moglo reći da se više potroše nego, recimo, Messi za utakmice na aktualnom Svjetskom nogometnom prvenstvu.
Držićev "Skup" u režiji Paola Magellija i dramaturgiji Željke Udovičić Pleštine živa je i duhovita predstava. Nekoliko uloga glumci su dojmljivo iznijeli, a stanovita neujednačenost posljedica je premijerne nervoze.
Radnja ne teče u izvorno vrijeme, u renesansnom Dubrovniku, ali nije, osim neznatno, modificiran tekst, nego kostimi, rad Lea Kulaša. Vrlo jasno evociraju imaginarij Italije 60-ih godina prošlog stoljeća: Fellini, Comencini, De Sica, Piazza, Vespe i ljetni Rim ili Napulj. Posrijedi je odluka Magellijeva i Kulaševa da postave Držića u vizualni okvir talijanske dolce vite u trenutku kad se tradicionalno društvo raspada pod naletom potrošačkog kapitalizma. Ženski su likovi u krojevima koji podsjećaju na talijanske prêt-à-porter krojeve iz toga doba: kraće suknje, nagl...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....