Dvojaki me osjećaji obuzimaju dok razmišljam kako započeti tekst o premijeri u Zagrebačkom kazalištu mladih, predstavi “Eichmann u Jeruzalemu”, u režiji slovenskoga gosta Jerneja Lorencija. Istodobno sam dirnut njezinim rezultatima i ljutit poradi propuštenih prilika. Naime, koliko god je, s jedne strane, predstava dirljiva i fokusirana, toliko je s druge prenatrpana i rogobatna.
Zapravo, na djelu su dvije predstave, podijeljene stankom, pri čemu prva, prvi dio, traje oko dva sata, a druga, drugi dio, više od sat i po, pri čemu završava kao neka posve treća predstava, o nekoj posve trećoj temi, a gledatelji su već posve iznureni i onemoćali, odavna su doživjeli katarzu, i sad ih glumci, koji su ih prije toga i zapanjili i rasplakali, sad samo gnjave, jer gotovo je ponoć, a oni...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....