Dugotrajnim pljeskom publika je sinoć nagradila izvedbu prve dramske premijere na sceni HNK2, predstavu „Maria Stuart“ prema drami Friedricha Schillera, a u režiji Matije Ferline i adaptaciji Gorana Ferčeca. U središtu predstave su Jadranka Đokić kao Maria Stuart i Nina Violić kao Elizabeta I., koje grade snažan i napet odnos dviju suprotstavljenih vladarica. Đokić je donijela emotivnu i ranjivu Mariju, dok je Violić precizno oblikovala racionalnu i kontroliranu Elizabetu.
U „Mariji Stuart“ (1801.) pratimo ključne trenutke elizabetinske Engleske u osamdesetim godinama 16. stoljeća. Nakon što je Elizabetin otac Henrik VIII. uveo protestantizam, Španjolska, Francuska i druge katoličke zemlje nastojale su uništiti novoformiranu crkvu. Unutarnji vjerski i politički sukobi dosegnuli su vrhunac pod Elizabetom koja je i sama bila žrtva političkog nasilja i pokušaja atentata. Tada na političku scenu stupa škotska kraljica Maria Stuart, gorljiva katolkinja koju mnogi, i dalje snažni, katolici smatraju legitimnom kraljicom i nasljednicom. I strogo gledajući, prema kanonskom pravu, Maria Stuart imala je više prava na krunu od Elizabete, nezakonite kćeri Henrika VIII.
Na početku drame Maria Stuart zatočena je u Engleskoj – naoko zbog ubojstva svojeg supruga Darnleyja, ali stvarno zato što polaže pravo na englesko prijestolje. Maria je Elizabetina rođakinja, pa kraljica oklijeva potpisati smrtnu presudu. Nakon što Maria dozna da je Mortimer (Domagoj Ikić), rođak njezina skrbnika, na njezinoj strani, povjerava mu pismo u kojem moli za pomoć i koje on treba predati Robertu Dudleyju (Luka Dragić), grofu od Leicestera. Dudley, međutim, podržava Elizabetu I. Nakon uzastopnih zahtjeva, Marija se napokon uspijeva sastati s Elizabetom, što se u stvarnosti nikad nije dogodilo. Susret završava oštrom svađom, jer se Maria nije spremna pokoriti Elizabetinoj volji. Situacija se dodatno komplicira jer Mortimer planira silom osloboditi Mariju iz zatvora, a pokušaj završava tragedijom. Kraljica Elizabeta, tvrdi pod pritiskom, na kraju potpisuje smrtnu presudu rođakinji i predaje je državnom tajniku Williamu Davisonu (Marin Stević). On pak presudu prosljeđuje Wilhelmu Cecilu, barunu od Burleigha (Livio Badurina).
Drama u pet činova njemačkog dramatičara, teoretičara umjetnosti i povjesničara, široj publici najpoznatijeg po dramskom prvijencu „Razbojnici“ (1782.), smatra se njegovim najboljim djelom i jednom od najvažnijih drama njemačke klasične književnosti. Friedrich Schiller (1759. – 1805.) napisao ju je pet godina prije smrti i neposredno nakon Francuske revolucije, u trenutku kada su se ideali slobode, razuma i jednakosti opasno zapleli u konkretne stvarnosti političke moći. Kod Schillera se već u početku dramskog stvaralaštva – pod utjecajem Goethea, Shakespearea, Rousseaua, Lessinga i Kanta – javlja koncepcija o svijetu kao poprištu neprestane borbe suprotnosti, dobra i zla, strasti i dužnosti, individualne težnje i društvene ograničenosti.
Predstava „Maria Stuart“ potvrdila je potencijal nove kazališne scene kao prostora suvremenih i hrabrih čitanja klasičnih tekstova. Ujedno, prva dramska premijera na HNK2 pokazala je kako snažna glumačka interpretacija i precizan redateljski pristup mogu Schillerovu dramu učiniti iznimno aktualnom i bliskom današnjem gledatelju.
U ostalim ulogama nastupaju Dušan Gojić (Georg Talbot, grof od Shrewsburyja), Silvio Vovk (Amias Paulet, Marijin čuvar), Ivan Jončić (Grof Aubespine, francuski poslanik), Alen Šalinović (komornik Melvil), Iva Mihalić (Hanna Kennedy, Marijina dadilja), Tesa Litvan (Margareta Kurl, Marijina komorkinja) i Fabijan Komljenović (Grof Kent, časnik tjelesne straže, orguljaš), koji discipliniranom i ujednačenom izvedbom dodatno naglašavaju teme moći, odgovornosti i političkih odnosa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....