U Gavellinoj predstavi "Moji tužni monstrumi", drami Mate Matišića koju je uprizorio Vito Taufer, Filip Šovagović igra Fabijana, dobrohotnog brata žene koja vjeruje da joj je pisac Mate ukrao život. Za tu je ulogu nominiran i za Zlatni Studio.
Glasajte za pobjednike u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
"Bio sam upućen u proces stvaranja ove drame i nekoliko sam se puta susreo i s Matom i Vitom i prije negoli je drama napisana. Kad imate podjelu i glavnu ideju, stvari se odvijaju preciznije za vas kao pisca. Ne gubite vrijeme na opis lica. Same crte lica su jasne i stvarne i ostaje vam dovoljno vremena i prostora da se bavite dramskim konstrukcijama i odnosima među likovima. Vi možete čuti i glas lica, slati mu i dobivati poruke, možete s njim razgovarati i provoditi vrijeme u šetnji nasipom. To je velika šansa za glumca, to da dobijete ulogu koja je pisana za vas. Pa čak i da ste sve to umislili, sama činjenica da se radi o praizvedbi osigurat će vam dodatne šanse, barem na toj praizvedbi. Pogotovo ako se radi o više dimenzija i složenijem liku. I lud je, i normalan je, i dobar je i zao je. Naravno, sve to pod pretpostavkom da vladate svojim vještinama. Ali, ako sumnjate u sebe, onda ste u problemu", kaže Filip.
Čitatelji mogu glasati jednom dnevno, dok će pretplatnici premium sadržaja Jutarnjeg lista moći glasati dva puta unutar 24 sata. Postanite i vi pretplatnici premium sadržaja klikom OVDJE.
"Možda tajna koju kao lik nosite u sebi", dodaje, "leži samo u činjenici da umirete od straha i da ne možete predvidjeti reakciju publike, ne razumijete radi li se o komediji ili tragediji, koliko god se trudili ništa vam nije jasno, jednostavno nemate utakmica u nogama, treba vam pedeseta izvedba da se stvari poslože, predstavu niste vidjeli nikad prije i ne znate ništa o njoj, ne postoji videosnimka neke prijašnje izvedbe. Suprotno tome, ako danas igrate Hamleta, vi ste pročitani i prije negoli ste stali na scenu. U toj kombinaciji treme i adrenalina vi ste zapravo u prostoru nesvjesnog, glas vam drhti, ali se to ne čuje, ili je dobro da se čuje, i u principu vi lutate scenom i ne znate što radite, potpuno ste izgubljeni u vremenu i prostoru.
Srećom, u svaku vas stopu prati lik koji tumačite. U toj je konstelaciji moguće da se čak i greške pripisuju liku koji tumačite, a ne vama kao glumcu. Pogotovo ako ste u nekom sustavu grešaka, u nekom pravilnom rasporedu, tu se već radi o konceptu", kaže i dodaje: "Nesvjesnom, naravno. A ako ste prethodni dan totalno propali na generalnoj probi i niste uspjeli ni u najmanjem djeliću plana, kao uostalom ni ikada prije na bilo kojoj probi, još je jasnije o kojoj se količini adrenalina i nevjeri u sebe radi. Pročitali ste tekst nekoliko tisuća puta, svladali ga bolje od samog autora, ali što je to sve skupa - jednostavno ne možete shvatiti. Govorim o praizvedbi. Tek sutradan vam stvari postaju jasnije. Ako se uopće sjećate te sinoćnje praizvedbe, neke ćete elemente igre ugraditi i u kasnije izvedbe. Pa i neke nove u one još kasnije", zaključuje i kaže da je neizmjerno zahvalan kolegama na razumijevanju i suradnji i svima koji su sudjelovali u nastanku te predstave. "Bilo je lijepo vratiti se u Gavellu."
