Sažeto u jednu riječ: događaj. Kolektivno tijelo, publika, kao da se promijenilo izvedbom predstave. Svima kao da se nešto značajno dogodilo u životu. Sve možda i bez kao. "Moji tužni monstrumi" Mate Matišića u režiji Vite Taufera predstava je koja rezonira s našim kolektivnim stanjem duha toliko da gotovo postaje stvaran događaj a ne iluzija. Naše kolektivne traume, još uvijek ratne, naše licemjerje, naš i dalje žilav patrijarhat, naša potreba da živimo u prošlosti, naša sklonost patetici - ovdje rastu iz likova poput šarenih gljiva kao humoristički dodatci. Matišićevi likovi doista su i tužni i smiješni istodobno a redatelj ih je oživio gotovo mimo ikakve, rekao bih, intervencije. Prepustio se, rekao bih, glumačkoj...