Neobično je bilo ovoga ponedjeljka u zgradi Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Iako su svi, od glumačke ekipe do same publike, bili presretni što se nakon više od dva mjeseca mogu vratiti u kazalište, osjećaji sreće miješali su se zbunjenošću zbog strogih epidemioloških mjera koje su propisane kako bi se predstave mogle održati.
Kazalište je kupilo oko 150 litara različitih dezinfekcijskih sredstava, toplomjere, vizire, maske, otirače, nazuvke i rukavice. U ponedjeljak je tamo, naime, 20. put izvedena komedija “Laponija” redateljice Nenni Delmestre. Prva je to “prava” kazališna predstava izvedena u Hrvatskoj nakon popuštanja krize prouzročene novim koronavirusom i bolešću Covid-19. Publici su se vratile i predstave nekih drugih teatara, no uglavnom se radilo o manjim djelima poput monodrama. S “čak” četiri glumca na sceni, “Laponija” je tako probila led kao najozbiljnije i najzahtjevnije djelo izvedeno od izbijanja pandemije.
Reporteri Jutarnjeg imali su ekskluzivnu priliku zaviriti u backstage splitskog HNK, gdje su se odvijale sasvim neuobičajene pripreme kako bi predstava mogla biti održana prema epidemiološkim mjerama i napucima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Užurbano se u kazalištu radilo još od 18 sati, kada su počeli pristizati glavni akteri scene.
U uobičajenim okolnostima glumci bi se družili, zagrlili i rukovali i popričali prije samog izlaska na pozornicu, pa otišli u garderobu na presvlačenje, zajedno na šminku... Sve je to u “novonormalnim” uvjetima bilo nemoguće.
Mladi glumac Nikša Arčanin kaže da mu mjere nisu smetale, ali je iskustvo bilo pomalo neobično.
- Već na samom ulasku u kazalište prvo su nam onim ‘pištoljem’ izmjerili temperaturu. Ajde dobro, mislim si, što se mora... Iako, kroz glavu mi je proletjela misao, koliko su ti pištolji uopće pouzdani. Možda je netko trčao do kazališta jer kasni ili je vozio bicikl pa se zadihao i porasla mu je temperatura, a da to nije znak bolesti - smije se Nikša koji u “Laponiji” tumači ulogu Finca Olavija.
Potom su se noge morale obrisati o poseban otirač natopljen tekućinom za dezinfekciju na bazi alkohola, a tek se onda moglo krenuti u ostatak kazališta.
Identičnu proceduru morali su proći i posjetitelji kojih je bilo vrlo malo. Ima li netko od osoblja ili gledatelja temperaturu veću of 37,2 stupnja, ulaska u prostor teatra - nema. Velika scena splitskog HNK pogodna je za primanje čak 660 gledatelja, no s obzirom na novonastale okolnosti unutra ih je moglo ući samo 154. Svaki drugi red, svi međusobno razmaknuti prema propisima...
Sve su ulaznice, kao i za izvedbu od srijede i petka, bile besplatne kao poklon kazališta građanima u ovim čudnim vremenima.
- Inače se ‘Laponija’ izvodi na našoj maloj sceni, a sada je preseljena na veliku, tako da smo se i tomu morali prilagoditi, naročito umjetnički - objašnjava Nikša.
Cijeli prostor scene i gledališta morao se temeljito dezinficirati prije ulaska glumaca i publike, tehničari su prilikom pripreme scene morali nositi specijalne jednokratne navlake za obuću, a poseban tretman “špricanja” prošle su i loptice kojih je sijaset na sceni za vrijeme predstave.
Dva upozorenja
One, naime, nekad završe u publici kako se glumci kreću scenom.
- Zato su ovoga puta uz uobičajena upozorenja publici prije predstave, primjerice da ugase mobilne telefone, izdana i upozorenja da lopticu nikako ne vraćaju na scenu ako nam i padnu. Svi posjetitelji morali su nositi maske, ali čini mi se da su ih neki skinuli kada je predstava počela - govori Arčanin.
Sam postupak oblačenja nije bio naročito drugačiji, otkriva.
Vlastitu odjeću nisu morali dezinficirati, a kostimi su ih dočekali čisti i mirisni. U šminki nije smjelo biti gužve, ulazila je jedna po jedna osoba, a sve ostalo bila je uobičajena kazališna igra.
- Osobno se ne bojim virusa. Bilo mi je malo neobično vidjeti poluprazno gledalište, pogotovo jer kad šetam splitskim gradskim ulicama vidim da su ljudi u kafićima jedan na drugom, a u kazalištu se moramo držati tolikog razmaka. Ali, na to ćemo se morati priviknuti - kaže.
Plaća je išla
Nikša tumači i važnu ulogu u još jednoj splitskoj predstavi, “Kaligula”, koja je sada pod velikim znakom upitnika.
- Takvu je predstavu s ovakvim mjerama gotovo nemoguće održati. Tu je puno ljudi na sceni, ljubimo se, grlimo, davimo jedni druge, puni smo znoja... Bez velikih preinaka to će biti jako teško - razmišlja karizmatični umjetnik koji čeka i kako će biti organizirano znamenito Splitsko ljeto na kojem je također trebao biti angažiran.
Povratak na scenu jedva je dočekao, kao i svi kolege, ali kaže da ne voli kukati.
- Imao sam plaću sve ovo vrijeme, a sada i glumim, što je mnogo više nego što imaju brojni moji kolege, pogotovo oni u Zagrebu koje je pogodio i potres - kaže.
Pljucanje
Gotovo istovjetno razmišlja i njegova kolegica Zorana Kačić Čatipović, također zvijezda “Laponije”.
- Ne mogu zamisliti kako je ljudima koji žive od honorara kojih sada nema. Cijelo vrijeme sam o tome razmišljala - kaže.
Kao i za brojne druge glumce, i za nju su mjere koje su uvedene u kazališta pomalo apsurdne.
- Uoči predstave nazvali su me da me pitaju želim li glumiti. Ma jedva sam dočekala. Postoji scena u kojoj se Nikša i ja trebamo ljubiti, ali nam je rečeno da to ipak ne učinimo. Ma zašto? Osobno se virusa uopće ne bojim, ako se treba zaraziti, dobro. Ali to nema smisla. Pristala bih i na predstavu gdje nas je dvadeset i gdje se grlimo i ljubimo, samo da se igra. Ma kakva je to predstava gdje ti moraš držati socijalnu distancu!? - smije se temperamentna Dalmatinka.
Kaže kako je cijelo kazalište bilo okupano mirisom dezinfekcijskih sredstava na bazi alkohola.
- Te se izuj pa dezinficiraj noge, pa šminkerica mora imati masku. Ja nisam mogla imati masku u šminki iz razumljivih razloga (smijeh). Onda maska kod frizerke, pa dezinfekcija prije izlaska na scenu... Ma, dezinfekcija na sve strane. A onda dođemo na scenu.
I kako da ja igram i u isto vrijeme pazim na razmak od partnera? Na kraju je došlo do apsurda, mi na pozornici sjedimo normalno, a publika drži distancu - kaže Zorana kojoj je također zasmetalo što se u kafićima nekad nađe i po petnaest ljudi za stolom, a u teatru ih ne smije biti više od 154 radi poštivanja razmaka.
- Ali, suze su mi skoro krenule kada sam vidjela redove pred kazalištem. To je valjda znak da je ljudima nedostajao naš HNK i predstave koje radimo - kaže.
Smije se na spomen pitanja koje se ovih dana širi kuloarskim krugovima, a tiče se “pljucanja” na sceni, s obzirom na to da glumcima zbog scenskog govora neka kapljica zna izletjeti u partnera, ali i na publiku.
- Ma nigdje se na svijetu ne izmijeni više pljuvačke nego u kazalištu. Ljubimo se, ni sam više ne znaš s kime sve ne u kojoj predstavi, grlimo se, dodirujemo, sve radi predstave. To je apsurdno i kao pitanje. Kakvo je to onda kazalište ako ništa ne smijemo? Dok smo bili zarobljeni u kućama radila sam neke videosnimke, ali nije to to. Glumac živi radi publike, nismo mi YouTuberi - kaže.
Za kraj ističe kako se nada da nas ipak neće pogoditi “novo normalno”.
- Ja bih ipak voljela ono ‘staro normalno’ - kaže simpatična glumica Zorana Kačić Čatipović.
Splitskom HNK na ovoj su “Covid izvedbi” čestitali i kazalištarci diljem svijeta.