ANA MARIJA VESELČIĆ

Glumačka zvijezda iz doma za nezbrinute: ‘Život mi je promijenila jedna profesorica hrvatskog...‘

 Ante Cizmic/Cropix
Splitska glumica s kolegom Davorom Pavićem nastupa u Petom kupeu 23.listopada u 20 sati, u sklopu projekta Jutarnjeg ‘Oni dolaze‘

Tekstovi o Ani Mariji Veselčić gotovo su unisoni. Povod je nagrada, a sadržaj uglavnom o njezinu odrastanju u domu za nezbrinutu djecu i kako se, unatoč teškom odrastanju, probila u teatru. Slava predstave "Domaši" iz 2019. godine joj godi, ali polako postaje i teret. Iako se tim ostvarenjem, koje govori o dijelu njezina života, brojem osvojenih nagrada kritike i publike izdvojila od drugih mladih glumaca svoje generacije, vrijeme je i želja krenuti dalje, a "Domaše" će, kaže, staviti gdje im je i mjesto, u biografsku crticu minulog rada. Uz koju će pisati da je to predstava za koju je u prvih tri desetljeća života primila najviše nagrada, kako za ulogu tako i za autorstvo originalnog dramskog teksta.

image
Ante Cizmic/Cropix

Ana Marija je vedra, mudra, odraslija od vršnjaka i spremna za izazove. Sve što je takla "pretvarala je u zlato". Uloge je dobivala bez problema, glumila je zahtjevne role u nizu dramskih klasika.

A kad je, naviknuta na uspješna ostvarenja, "pala" na audiciji za sapunicu, bilo je to naglo buđenje iz uljuljkanosti u uspjeh. I bilo joj je drago. Na odbijanjima se, kaže, čeličila.

- Prije tri godine bila sam na audiciji za seriju "Dar Mar" i nisam prošla. Da jesam, preselila bih se u Zagreb, a nešto kasnije sam se zaposlila u HNK Split i život se okrenuo na drugu stranu - govori.

Audicija je bila u vrijeme pandemije i selidba joj se tada učinila dobrom opcijom.

- Vlatka Vorkapić me zvala na audiciju za glavnu žensku ulogu koju nisam dobila. Vjerovala sam da će ta uloga biti moj novi početak i šokirala sam se kad nisam prošla. Prva uloga koju sam željela, a nisam je dobila. Pritom sam dvije unatrag dobivala nagradu za nagradom pa moram priznati da sam bila jako razmažena što se tiče dobivanja uloga i osjećaja sreće. Odbijenica mi je bila "k‘o budali pleska". Ali dobro je da sam je dobila s 25, a ne s 35. Poslije je, jasno, bilo još audicija koje nisam prošla. Zvali su me za film "Pelikan" Filipa Herakovića i tu sam ulogu dobila. Igram recepcionarku i pojavljujem se u dvije kratke scene - jednostavna je.

image
Ante Cizmic/Cropix

Šira javnost Anu Mariju vjerojatnije više pozna po televizijskim reklamama, nego cijelom nizu kazališnih rola. Umalo nije postala i zaštitno lice TV kampanje za jednog teleoperatera, no ulogu je dobila Lana Barić.

- Tad sam shvatila da bih svakih mjesec dana voljela ići na audicije jer bih naučila biti opuštenija za svaku sljedeću. Mislim da je to dobra škola. A da sam prije toga poletjela, nisam. Samo sam se malo razmazila. Pa nisam imala tri filma na festivalu u Veneciji, budimo realni. Vrlo rano mi je postalo jasno da kazalište nije "operacija mozga". Možemo ga mi voljeti i sigurno postoji razlog zašto je unatoč svoj tehnologiji i brzom načinu života opstalo do danas, ali nismo mi kirurzi - realna je.

Ana Marija (29) lijepa je na jednostavan način. Bez puno šminke, guste duge kose, a podsjeća na Enu Begović i Miru Furlan, iako im ne nalikuje izgledom. Ima tu karizmu dive. Puno radi. Iz Vinkovaca je, u Split je došla na studij i ostala. Zaposlena je u HNK Split, asistentica je na splitskoj Umjetničkoj akademiji koju je završila, čeka dvaput odgađanu zagrebačku premijeru hvaljenog filma "Pelikan", ima dugogodišnjeg momka i psa Reu, kraljicu kućanstva.

image

‘Domaši‘, nagrađivana predstava Ana Marija Veselčić

Nikola Vilic/Cropix

Zaposlena je dvije godine. Voli kazalište, ali rado bi se okušala na filmu i TV-u.

- U kazalištu sam rasla, voljela bih probati TV i film - iskrena je. U matičnom je HNK-u Split, uz ostalo, glumila Irinu u Čehovljeve "Tri sestre", Biancu u "Kroćenju goropadnice" Williama Shakespearea, Anju u "Višnjiku" A. P. Čehova... Često gostuje u splitskom Gradskom kazalištu lutaka, nagrađivana je više od deset puta.

Mlada glumica odmara se za štednjakom. Voli kuhati i jesti, guštati, popiti bocu dobrog vina, šetati se sa psom, okupati se u moru. Zimi se preferira zamotati u dekicu pa pogledati seriju ili čitati knjigu. Priznaje i da voli skrolati Instagramom. Vraćamo se na ono "kuhati i jesti", linija je u redu.

- Nije da pazim, ali niti da ne pazim. Osjetim li da sam se previše ulijenila, slijedi oprez. Ali volim uglavnom povrće, no ionako se ne prežderavam, nego volim fino pojesti - kaže. Taman je završila s ručkom, spremala je tortilje s piletinom, jedno od omiljenih jela, a drugo je bolonjez. Slavonski fiš se još ne usudi spremati, ali goste uvijek čekaju slavonske kobasice, kulen i panceta koje donosi iz Vinkovaca. Voli Slavoniju, ali nije htjela upisati Akademiju u Osijeku jer je "preblizu doma".

- U Split sam otišla baš zato što nisam nikoga poznavala tko je tamo završio glumu, a htjela sam ići bez predrasuda i primljena sam - kaže. Na pitanje misli li da je dobra, odgovara da je "na dobrom putu".

image
Ante Cizmic/Cropix

Ima svoj najdraži kafić na plaži Ovčice do kojega se rado spusti biciklom, tu se kupaju domaći, ne voli Bačvice zbog turista i gužve. Na Ovčicama se, kao na najdražem mjestu u Splitu koje ju opušta, htjela i fotografirati za Jutarnji, ali nije bilo dobro svjetlo pa je poslužio i Žnjan. Iskreno i bez lažne skromnosti za sebe kaže da je "zgodna".

- Kruška sam po građi, šira dolje nego gore i to mi je u redu, nisam ni mršava ni debela, zgodna sam. Da, mislim da sam i lijepa i zgodna, osjećam se bolje kad si to kažem svaki dan, svejedno mislim li to zaista ili ne - pojašnjava.

Koliko je to važno za dobivanje uloga?

- Nisam bila u situaciji da je izgled važan za ulogu. Ili možda i jesam. Bila je jedna takva predstava, "Povratak" Harolda Pintera, u kojoj glumi pet muških i jedna ženska uloga. Imala sam 26 godina, igrala sam ženu u tridesetima, majku troje djece i bivšu prostitutku. Više sam išla k motu Sharon Stone i "Sirovih strasti" i gluma je bila skroz filmska, na maloj sceni se igralo. Imam taj baby face i bilo mi je drago dobiti priliku igrati "seks-bombu". Baš sam guštala kad sam prešla tu granicu i shvatila da i ja to mogu biti. Jako zabavno i oslobađajuće. Tad sam naglas počela govoriti da sam zgodna - ozbiljna je.

image
Ante Cizmic/Cropix

Teško je izbjeći razgovor o odrastanju u domu za nezbrinutu djecu jer ju je to iskustvo sigurno učinilo osobom kakva je danas.

- Nije mi žao što sam odrasla tamo, štoviše vjerojatno je to bila i sretna opcija. Dok sam studirala, na raspolaganju su mi bili resursi koje ne bih imala da sam odrasla u obitelji. Praksa je da redovni studenti iz sustava socijalne skrbi imaju pravo na razne pogodnosti poput izravna upada u studentski dom, raznih stipendija i pogodnosti kako bi neometano studirali - zadovoljna je. Kaže da je s njom u domu bilo vrlo nadarenih ljudi koji uspješno, kao i ona, kroče u životu i razbijaju predrasude o "domskoj djeci".

- U domu se lako nauče jako važne lekcije, poput one što je to kolektiv i kako se unutar njega ponašati. Netko me jednom pitao mislim li da mi je ukradeno djetinjstvo. Ne smatram da jest i zapravo se cijelo iskustvo na koncu pokazalo i kao svojevrsna prednost. Izlazak iz doma je trenutak kojega se većina nas, pretpostavljam, najviše sjeća. Nije to lako, ti su trenutci prožeti strahom. Želiš odrasti, a nemaš pojma što te čeka. Puno je teže izaći iz doma, nego u njemu biti. To je bio i povod za pisanje "Domaša". Imala sam svoj fakultet, jako sam mu bila predana. Što se posla tiče, idem glavom kroz zid, to je polje gdje sam ja - ja i nitko mi to ne može oduzeti.

Počelo je dramskom u školi, a velikom se srećom pokazalo kad sam u srednjoj školi dobila profesoricu hrvatskog jezika koju su jako zanimale izvanškolske aktivnosti učenika pa me uzela pod svoje i odvela na Lidrano. Završila sam na državnoj smotri, upoznala djecu koja bi na prijemni na Akademiju, a ista se želja pred kraj srednje škole rodila i u meni. U Vinkovcima sam dotad predstave samo mogla gledati na Festivalu glumca - govori.

Uz glumu se bavi i pisanjem i ne samo usput, vjeruje da bi se mogla naći i u spisateljskoj karijeri.

image
Ante Cizmic/Cropix

- Pišem dnevnik i pisanje ne želim izgubiti. Svašta bih ja htjela. Biti i Juliette Binoche i Svjetlana Aleksijevič - kaže. Francuska glumica joj imponira na sceni i platnu, a neizmjerno se divi bjeloruskoj istraživačkoj novinarki i proznoj književnici beletristike, dobitnici Nobelove nagrade za književnost 2015. godine "za polifono pisanje, spomenik patnji i hrabrosti u našem vremenu". - Dnevnik koji pišem meni je neka vrsta atletike za pisanje. Ako mi se dogodi neka rupa u životu, voljela bih se više posvetiti pisanju. To je, uz glumu, još jedina stvar bez koje ne mogu. U prosjeku pišem dva puta tjedno, imam dosad 30-ak stranica u wordu, u fontu 11 s proredom 1. Na kompjutoru sam, inače, počela pisati tek prije tri godine. Pisala sam radije u bilježnice, ali u fazama selidbe bih ih zagubila. Ili kad u srednjoj imaš osjećaj da si Hemingway pa ti tvoja poezija djeluje smiješnom i sve podereš, a sad mi je jako žao - kaže.

"Život mi je lijep", dodaje Ana Marija.

- Jednostavan je, mali, lijep i cozy, opušten. To mi se jako sviđa. Ne znam što će se događati u budućnosti, ali to mi nije sad ni važno. Otkad znam za sebe imam potrebu stvarati, čak nije ni važno što - govori za Jutarnji.

Početkom kazališne sezone čeka je predstava Ivice Buljan "Crvena voda" po tekstu Jurice Pavičića.

- Baš se veselim jer mi je roman odličan. Veselim se radu s ljudima s kojima dosad nisam radila. Da "Carstvo ladovine" s YouTubea postoji na televiziji, voljela bih glumiti u njemu. Ma voljela bih ja sve probati, i sapunicu da vidim što je to, voljela bih glumiti u filmu... Sasvim mi je deplasirano sada reći da volim najviše kazalište kad sam ga najviše i radila. Ne znam što se krije u filmu ili sapunici. Idoli su mi Brigite Bardot, Juliette Binoche, Sophia Loren, Mira Furlan... Ovih dana izaći će glumičin prvi singl s pjesmom Šime Barbarića koji će, procjenjuju oni koji su ga čuli, biti ljetni hit sljedeće sezone.

image

Partneri projekta ‘Oni dolaze‘

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. travanj 2024 22:06