Umro je Joško Juvančić, kazališni redatelj i duhovit čovjek. Glumci su ga voljeli, prije svega zato što njihov posao nije mistificirao. Premda je mnogo radio, trajniji trag za sobom nije htio ostaviti – nije volio zapisivati. Ipak, sačinjena je, rekao bih na vrijeme, njegova monografija, u nakladi Dubrovačkih ljetnih igara, prije deset godina. Već tada bijaše pomalo doajen, Gavellin asistent, čije su se glasovite režije stale nizati još šezdesetih godina prošloga stoljeća.
Imao je dakle sluha za glumce i bijaše visoko inteligentna osoba. Njegov humor često je bio sadržan u svega jednom naglasku, najviše u jednoj sintagmi. Nije dakle volio mnogo ni govoriti, barem ne o svojem radu. Iza njega ostaju generacije i generacije glumaca kojima je predavao na zagrebačkoj akademi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....