Monodrama "Final act"/"Posljednji čin" autorice, redateljice i glumice Lucije Barišić osvojila je publiku u ZKM-u. Ispričana je intimnim, ujedno i humorističnim tonom, iz perspektive smrti kao finalnog čina. Premda je tema, a i radnja, zapravo klišej, glumačka izvedba je ipak čini originalnom.
U prvom dijelu lik koji igra podudara se s njenom privatnošću i bavi se smrću. Protagonistica se vraća u doba osnovne škole, prisjeća se smrti majke, postavlja i pitanje kolektivnog straha od smrti. Otvara i mapira karte sjećanja, mjesta događanja i čekanja završnog čina. Pokazuje fotografije ispisane porukama, koje su ujedno dio scenografije uz četiri suptilne lampe i jedan stolac. U drugom dijelu tema je život, pa se na koncu sklapa tenzija između optimizma i straha, pri čemu, naravno, pobjeđuje optimizam.
Unatoč temi koja je, dakle, pomalo klišej, dojmila me se autoričina izvedba koja je nadišla tematiku, njezina lucidna, otvorena, humoristična i poetična gluma. Plijeni pojavom. Snažna je, karizmatična, samouvjerena i otvorena. Razvijene je i kultivirane dikcije, krasi je izvanredan scenski govor.
Jednosatnu radnju nosi snažno, opuštena je, nasmiješena, u konstantnoj interakciji s publikom. Iznenađujući moment i dodatnu vrijednost daju autoričine vokalne sposobnosti, pa tako bez imalo muke pjeva, primjerice, ikonu Ninu Simone. U drugom dijelu presvlači se na sceni u plišanu, crvenu dugu haljinu, slaveći vitalitet, glazbu, ples, poeziju, glumu - sve što joj predstavlja životnu radost.
Jak je i improvizacijski moment odigran krajnje humoristično: u publici krene tražiti dobrovoljca koji bi je odveo na spoj. Biva to krajnje smiješno i simpatično izvedeno, gdje se našao mlađi muškarac, po zanimanju programer, na što ga autorica stane zavoditi: "Programer, ha? Mogao bi i mene programirati".
Muzička pratnja u autorskoj interpretaciji Luke Žužića i Tomija Novaka daje snažan pečat i adekvatno stvara ambijent - poziva gledatelje za veliki zajednički stol, gdje zajedno s autoricom prolaze kroz sve nijanse završnog čina i onoga što mu prethodi. Oblikovatelj svjetla jest Marino Frankola, umjetnički suradnici i asistenti redateljice i dramaturginje jesu Petra Veber, Damir Klemenić, Adriana Josipović, Ana Prolić, Mala Kline i Jadran Grubišić.