Nova predstava Teatra &TD, njihova prva premijera ove godine, bit će izvedena 14. travnja. Riječ je o autorskom projektu Zeitnot, za koji tekst (i dramaturgiju) potpisuju Vid Lež i Filip Rutić. U predstavi glume Luka Slišković, Anja Jogunica, Lucija Rukavina, Nikola Nedić, Bruno Vršćak i Jakov Zovko, a redatelji su Patrik Sečen i Toma Serdarević.
Tematski okvir predstave Zeitnot proizlazi iz prepoznavanja apatičnosti kao dominantnog stanja u kojem se nalazi mlađa generacija. Tako bi se ukratko mogla opisati radnja.
- U predstavi igram lik Stanodavca, beskrupuloznog i nametljivog čovjeka teške naravi. Pronalazim ga u mnogim ljudima u našem okruženju i na scenu ga prebacujem kao svojevrsno društveno zrcalo. Predstave se odvijaju u bircu i stanu, a moj lik predstavlja poveznicu između dvije priče. Vlasnik je stana u kojem se jedna od predstava odvija te je većinski lik koji svoja agresivna laprdanja širi unutar birca. Donosi dozu humora, ali i neugode te je vječno na granici ludila - ističe Nedić, koji predstavu opisuje kao prostor u kojem egzistiraju pohlepa, nerazumijevanje empatije, nedostatak komunikacije i apatija.
- Tematski okvir naše slatke predstave bio bi jedan generacijski egzistencijalizam u kojem se sigurno mogu pronaći ljudi sve od 25 do 40 godina. Ona govori o pitanju “Što i kako dalje?” Govori o tom trenutku odrastanja i osamostaljivanja kada se lagano prelazi u te kasne dvadesete. Zapravo mislim da progovara o jednoj istini koja je apsolutna i neopipljiva i stalno je oko nas, ali mi živimo s njom kao da se ne želimo boriti protiv nje, kao da joj dopuštamo da utječe na nas - dodaje Zovko.
Predstava istražuje osjećaj apatičnosti. Neki glumci kažu da su lako pronašli taj osjećaj u sebi, drugi teže.
- Mislim da je apatija stanje koje danas ponekad i namjerno odabiremo. No to i jest stanje za odabrati kad nasuprot toga staviš količinu informacija koju primamo svakodnevno. To je danas najvidljivije u malim bijegovima od stvarnosti u situacijama u kojima nisu primjereni. Cijeli jedan val TikToka bavi se WW3. Izruguju se mogućnosti Trećeg svjetskog rata. Ne vjerujem da im je svejedno. Vjerujem da se tako nose s tom idejom. Banaliziraju je. Danas mladi često banaliziraju apokalipsu, pronalaze rupe u vašoj najdražoj seriji… preispituju sve do mjere izvrgavanja ruglu. Ne prepoznajem se nužno u apatiji kao u stanju koje osjećam svakodnevno. Ja sam u kazalištu… Nemoguće je biti apatična čak i kad se trudim - smatra Rukavina.
Osim o tom osjećaju, predstava na neki način progovara i o generacijskom beznađu. Je li to realna slika današnjih mladih ili postoji nada?
- Generacije su se uvijek raspadale i uvijek će se raspadati i nakon nekog vremena će se sastaviti, vjerujem u to. Mislim da svaka generacija nosi svoje prednosti. Samo treba vjere i vremena da se te prednosti ostvare, ali one su vidljive itekako - ističe Vršćak, a Jogunica dodaje:
- Svakako postoji nada. Dosta smo cinični, ali barem mislim da se u tome vidi da smo nezadovoljni, a ne pomireni.
Neki likovi egzistiraju u kontekstu dviju paralelnih priča koje se isprepliću. Koliko je to bilo teško?
- Bilo je izazovno, ali pozitivno izazovno, zabavno. I to na razini nekog dodatnog tehničkog sloja. Uz ovaj glumački posao koji je sam po sebi tu, u ovom kontekstu smo dosta morali paziti na tempo i dinamiku cijele predstave te imati cijelo vrijeme svijest o tome. Jer imamo dvije paralelne priče koje bi trebale funkcionirati kao jedna, a tu su ključni naši prijelazi i pretapanja iz jedne priče u drugu. Tako da smo uz glumačko istraživački segment imali i taj dodatni tehnički segment, a nijedan ne smije biti na štetu drugoga - pojašnjava Slišković.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....