PIŠE TOMISLAV ČADEŽ

Gostovanje Berliner Ensemblea s dramom Tene Štivičić nuka me da predstavim koliko je naša drama relevantna vani

Tena Štivičić

 Neja Markicevic/Cropix
Hrvatska drama inače i nema baš bogatu povijest inozemnih uprizorenja.
Hrvatska drama inače i nema baš bogatu povijest inozemnih uprizorenja.

Nedavno gostovanje slavnog Berliner Ensemblea u zagrebačkom HNK2 s dramom Tene Štivičić "Raseljene" nuka me da predstavim, najkraće, koliko je naša drama relevantna u europskom i širem kontekstu.

Međunarodni kazališni put Tene Štivičić, rođene 1977. u Zagrebu, obuhvaća praizvedbe njezinih drama u inozemstvu, kasnija strana uprizorenja i međunarodne koautorske projekte. Drama "Dvije" praizvedena je 2003. u beogradskom Ateljeu 212, a prva produkcija drame "Fragile!" nastala je u Slovenskom mladinskom gledališču u Ljubljani, u režiji Matjaža Pograjca. "Invisible", napisan po narudžbi britanskih kazališta Transport i New Wolsey Theatre, izveden je 2011., nakon čega je predstava tijekom 2011. i 2012. gostovala po Engleskoj. "Tri zime" praizvedene su 2014. u londonskom National Theatreu, u režiji Howarda Daviesa, a za taj tekst osvojila je 2015. nagradu Susan Smith Blackburn. Drama je potom uprizorena u Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Estoniji, Mađarskoj, Švedskoj i Japanu, gdje ju je izvelo kazalište Bungakuza, te 2023. u bečkom Burgtheatru. Drama "64" prvi je put postavljena 2021. u Ateljeu 212, a zatim u Hrvatskoj, Bugarskoj i Sloveniji. "Raseljene" su praizvedene 21. ožujka 2025. u njegovu prostoru Neues Haus, u režiji Laure Linnenbaum. Međunarodnom radu autorice pripadaju i koautorski projekti "Goldoni Terminus", napisan s Ruijem Zinkom i Eduardom Erbom za Venecijanski bijenale 2007., te "Europa" iz 2013., nastala sa Steveom Watersom, Małgorzatom Sikorskom-Miszczuk i Lutzom Hübnerom, u produkcijskoj suradnji Birmingham REP-a, Zagrebačkog kazališta mladih, Teatra Polskog i dresdenskog Staatstheatera.

image

Tena Štivičić Raseljene

Berliner Ensemble/
image

Tena Štivičić Raseljene

Berliner Ensemble/

Ivor Martinić, rođen 1984. u Splitu, veoma je poznat na španjolskom govornom području. Međunarodni proboj započeo je tekstom "Drama o Mirjani i ovima oko nje", koja je postavljena je u Jugoslavenskom dramskom pozorištu u Beogradu, Mestnom gledališču ljubljanskom, kazalištu El Picadero u Buenos Airesu i kazalištu Deus Ex Machina u Caracasu. Taj je proboj posebno obilježila drama "Moj sin samo malo sporije hoda", praizvedena 2011. u Zagrebačkom kazalištu mladih, u režiji Janusza Kice. Argentinska produkcija izvedena je 2014. u kazalištu Apacheta Sala/Estudio u Buenos Airesu, u režiji Guillerma Cacacea, u sklopu Međunarodnog festivala dramatike Europa + Amerika. Slijedila su uprizorenja u Meksiku, Paragvaju, Urugvaju, Venezueli, Peruu i Brazilu. Tekst je u Montevideu igrao u kazalištu El Galpón, a igrao je i u Asunciónu, Caracasu, Ciudad de Méxicu, Santiagou, Limi, Beogradu i Parizu. Drama "Dobro je dok umiremo po redu", praizvedena 2019. u Zagrebačkom kazalištu mladih, postavljena je u Argentini, Sloveniji i Urugvaju. Španjolska publika prethodno je upoznala i različite produkcije Martinićevih drama "Moj sin samo malo sporije hoda" i "Bilo bi šteta da biljke krepaju". Talijanska verzija drame "Moj sin samo malo sporije hoda" nastala je 2026. u koprodukciji Talijanske drame riječkog HNK Ivana pl. Zajca, CSS Teatro Stabile di Innovazione del Friuli Venezia Giulia i Teatri Stabil Furlan. Nakon riječke premijere 13. lipnja, talijanska je premijera bila najavljena za 8. listopada 2026.

image

Ivor Martinić

Darko Tomas/Cropix

U inozemstvu

Miro Gavran, rođen 1961. u Velikoj Trnavi, najizvođeniji je hrvatski dramatičar u inozemstvu, a piše od 90-ih pučke komade za široku publiku, premda je počeo 80-ih ozbiljnijim dramama. Njegova "Kreontova Antigona" postavljena je 1985. u Slovenskom narodnom gledališču u Mariboru, a 1988. u rotterdamskom RO Theateru. "Noć bogova" praizvedena je 1986. u Crnogorskom narodnom pozorištu u Podgorici, prije zagrebačke produkcije u Teatru &TD 1987. Američka uprizorenja slijedila su 1991., kada je washingtonski Scena Theater postavio "Noć bogova" i "Čehov je Tolstoju rekao zbogom", a isto je kazalište 1995. izvelo "Shakespeare i Elizabeta". Gavranovi tekstovi zatim su dobivali nove produkcije u europskim, američkim i azijskim kazalištima. "Ljubavi Georgea Washingtona" izvedene su 1990. u Teatru Polski u Bydgoszczu, 1995. u Londonu i 2005. u Narodnom teatru u Brnu. "Čehov je Tolstoju rekao zbogom" postavljen je 2003. u krakovskom Teatru Ludowy, a 2007. u pariškom kazalištu Silvia Monfort. "Kad umire glumac" izveden je 2004. u produkciji Theater Unit u Mumbaiju. Pučka komedija "Sve o ženama" iz 2000. postavljena je, među ostalim, u državnim kazalištima u Košicama i Trnavi, u Buenos Airesu i Ljubljani 2005., Rio de Janeiru i Krakovu 2006., Pragu 2007., Mumbaiju 2008., New Yorku 2012., Parizu 2014. i moskovskom kazalištu Et Cetera 2015. Komedija "Sve o muškarcima" prvi je put izvedena 2006. u Kazalištu Jána Palárika u Trnavi, a potom je postavljena u Litvi, Latviji, Poljskoj, Češkoj, Rusiji i Brazilu. "Muž moje žene" i "Povratak muža moje žene" također su dobivali brojne inozemne produkcije, među kojima su uprizorenja u Moskvi 2006., u Little Fish Theateru u Los Angelesu 2011., u Mumbaiju 2012. i u izraelskom nacionalnom kazalištu Habima u Tel Avivu 2017. "Lutka" je igrala u New Yorku, Los Angelesu, Mumbaiju, Kopenhagenu, Havani, Budimpešti i Beču. Godine 2003. u slovačkoj Trnavi pokrenut je GavranFest, festival posvećen isključivo Gavranovim dramama. Održan je u Krakovu 2013., a od 2016. u Pragu; izdanja su održana i u Augsburgu, Beogradu te Münchenu.

image

Miro Gavran, hrvatski dramatčar, romanopisac i osnivač Teatra Gavran

Bruno Konjević/Cropix

Hrvatska drama inače i nema baš bogatu povijest inozemnih uprizorenja. Ivo Vojnović snažnu je recepciju imao u Pragu, a Milan Begović međunarodni je uspjeh ostvario ponajprije dramama "Bez trećega" i "Pustolov pred vratima", izvođenima na europskim i američkim pozornicama. Krležini "Gospoda Glembajevi" postavljeni su u Budimpešti 1958., a Brešanova "Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja" igrana je u Poljskoj, Austriji, Njemačkoj, Sovjetskom Savezu, Bugarskoj i Švedskoj. Važan primjer predstavlja i Šnajderov "Hrvatski Faust" u produkciji Theatera an der Ruhr u Mülheimu. Radovan Ivšić pripada širem pregledu međunarodne recepcije, uz napomenu da su rane strane izvedbe "Kralja Gordogana" bile radijske.

Međunarodni život hrvatske drame nastavili su, osim troje opisanih suvremenika, Mate Matišić, čiji su tekstovi izvođeni u Bugarskoj, Mađarskoj, Makedoniji, Sloveniji i Rusiji, te Ivana Sajko, čija je "Žena-bomba" praizvedena 2006. u Malthouse Theatreu u Melbourneu. Dubravko Mihanović igrao je u Njemačkoj i BiH, a značajna inozemna uprizorenja ostvarili su i Ivan Vidić te Filip Šovagović, osobito dramom "Cigla".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. listopad 2026 11:59