Bergmanov klasik, "Scene iz bračnog života" u zagrebačkom Kerempuhu igra u petak, 17. veljače kao gostujuća predstava napravljena u koprodukciji umjetničke organizacije "Red, rad i disciplina" i kazališta iz Bečeja. Redateljica je Ana Tomović, bračni par čiji se naizgled dobar brak počinje ljuštiti do njegove ispražnjene suštine glume Zlatan Vidović i Tamara Krcunović.
Predstava je nastala po istoimenoj švedskoj mini seriji Ingmara Bergmana iz 1973.
"Moje otkriće Bergmana kao autora je došlo relativno kasno, kad sam već bila prešla 35-tu godinu, i to na poziv tadašnje umjetničke uprave Riječkog kazališta "Ivan Pl. Zajec", Olivera Frljića i Jelene Kovačić, da kod njih radim "Jesenju sonatu" s Mirom Furlan u glavnoj ulozi. Susret sa Bergmanom, njegovim životom i djelom, na mene je djelovao jako snažno. Njegova istina je potakla moju istinu, njegova suočenja – moja vlastita. Shvatila sam jedinstvenost njegovog rada – ne samo u filmu, gdje je jedan od najutjecajnijih i najznačajnijih autora, već i u književnosti i kazalištu. Sva ta tri velika polja njegovog djelovanja izuzetno su inspirativna i autorski posebna. Bergman je, nakon ‘Jesenje sonate‘ postao autor kome sam se poželjela uvijek vraćati, biti s njim u dijalogu pa su ‘Scene iz bračnog života‘ proistekle kao logičan nastavak. U to vreme, glumica Tamara Krcunović je imala slična razmišljanja, naklonost i fascinaciju Bergmanom pa su nam se putevi sreli u ukrstili.", govori redateljica Ana Tomović.
"Bergman je do srži istinit u sagledavanju samog sebe i svijeta. Njegova drama ‘Scene iz bračnog života‘ govori o njegovoj cjeloživotnoj opsesiji - monogamnom ljubavnom odnosu – gdje mir, red i sigurnost omogućavaju kontakt sa samim sobom i onim drugim, ali istovremeno guše ono kreativno biće u nama dovodeći ga do stanja egzistencijalne obamrlosti iz kojeg se mora pobjeći.
Marijana i Johan imaju skladan i naizgled savršen brak bez briga. Dvoje djece, dobre poslove, dobro zdravlje, dovoljno novca. Vole se i okrenuti su jedno drugome. Ipak, njih iznutra guši egzistencijalni pakao s kojim ne znaju kako da se suoče, ne znaju kako ga komunicirati, objasniti …
Sve unutar njih se raspada iako je na površini sve savršeno. Njihova bića teže transformaciji koja je bolna i neizvjesna. Tokom trajanja drame – a ona obuhvaća vrijeme od dvadeset godina njihovog odnosa - pratimo njihove pokušaje da razumiju same sebe i onog drugog, da dadu sebi odgovore na pitanja ljubavi, privrženosti i slobodi.
Ova jako jednostavna postavka drame, bazirana na samo dva lika, ipak ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Kad je serija sedamdesetih godina izašla u Švedskoj, stopa razvoda je porasla za 70 posto, što je čini u izvjesnom smislu revolucionarnom i veoma provokativnom. Drama je prepuna istine, duhovitosti i bolne egzistencijalne tragike življenja dvoje ljudi koji se vole i teže ka sreći, koja im uvijek za korak izmiče.", ponavlja redateljica prepričavajući bitne momente Bergmanova djela.
Ljubav, mržnja, monogamija, brak, razvod … je li se išta promijenilo i što se promijenilo od kad se Bergman bavio time? Prošlo je pedeset godina, društvo više nije isto.
"Društvo se promijenilo, odnosi su mnogo fluidniji, brak više nije ni bauk ali nije ni obavezna konvencija, moguće je postojati u mnogo različitih vidova odnosa i zajednica. Ipak, ljudska potreba za privrženošću, ljubavlju i sigurnošću i dalje postoji i stoji kao suprotnost ljudskoj potrebi za slobodom i nezavisnošću. Između ta dva suprotna polariteta se kreću naše egzistencije, naša približavanja i udaljavanja, naša sklonost da podlegnemo kompromisima ili naša beskompromisnost u životnim izborima. Pritisak sredine više ne uvjetuje čovjeka u toj mjeri i utoliko je pitanje osobne odgovornosti i odabira veće. Postojanje društvenih mreža također jako utiče na naš doživljaj realnosti a to se odražava i na sve odnose."
Predstava je napravljena 2018. "Od samog početka igranja publika koja dolazi gledati predstavu je sve brojnija. Za nju unutar ove predstave postoje neke neizgovorene istine koje djeluju katarzično. Stupanj identifikacije je veliki jer se svako od nas u životu našao suočen sa sličnim životnim dilemama i izborima.
Pored toga, Bergmanov pristup, koji je ogoljen i često brutalan ali i filozofski, čini da se duboko zamislimo nad svojim egzistencijama."
Predstava je rađena u nezavisnoj produkciji, u koprodukciji umjetničke organizacije "Red, rad i disciplina" i kazališta u Bečeju, uz podršku švedskog veleposlanstva u Beogradu.
"Samim time njena popularnost je zavisila isključivo od umijeća sjajnih glumaca, Tamare Krcunović i Miloša Timotjevića, koga je sad zamijenio odlični Zlatan Vidović.", kaže redateljica.
Pitam je za dugo očekivani recentni HBO-ov remake Bergmana koji potpisuje Hagai Levi.
"Mislim da je serija odlična, jer je temu braka i obitelji sagledala iz drugog ugla i iz novog vremena. Dok u Bergmanovoj postavci muškarac napušta porodicu, u ovoj seriji, a u skladu s vremenom emancipacije, žena je ta koja se odlučuje na ovaj korak. Mi pratimo izazove i posljedice toga i to je jako uzbudljivo. Za ženu je pitanje majčinstva posebno važno, jer je biološko pitanje i kad žena napušta porodicu, to donosi poseban set pitanja i izazova."