Kazalište Planet Art, koje je prije gotovo 18 godina osnovao glumac i redatelj Marko Torjanac, ove subote ima prvu predstavu u novoj sezoni. Gledatelji će u prostorima Male scene moći pogledati njihovu veliku uspješnicu "Ritina škola" koja je upravo dobila još jednu nagradu, ovaj put na Međunarodnom festivalu komedije u Mostaru. U toj priči o inteligentnoj, britkoj frizerki koja osjeća da joj u životu nešto nedostaje, glume Torjanac i Vanda Winter. U razgovoru Marko Torjanac nam je otkrio rezultate Planet Artova projekta online kazališta, progovorio o politici, poduzetništvu u kulturi te kako koristi ono malo slobodnog vremena koje ima.
U čemu je privlačnost "Ritine škole"?
'Ritina škola' je zabavna, duhovita, a istovremeno slojevita predstava koja ima i elemente melodrame što je, čini se, dobitna kombinacija. I inače u Planet Artu kad radimo komedije nastojimo uz zabavu ponuditi zanimljiv sadržaj koji ostaje s gledateljem i nakon odgledane predstave. Pretpostavljam da su zato, poput 'Ritine škole' koja je izvedena više od 150 puta, i ostale naše komedije, 'Velika Zvjerka' i 'Tko je ovdje lud', publici zanimljive i sve su doživjele blizu 200 ili više izvedbi i, na našu radost, još uvijek se izvode.
Što još čeka vaše gledatelje?
Uz 'Ritinu školu', 'Veliku Zvjerku' i 'Tko je ovdje lud?' igrat ćemo i 'Posljednju Freudovu seansu', a obnovit ćemo i 'Ljubavna pisma Staljinu'. Gledatelji će moći vidjeti i komediju 'Boksačko srce' koja je izašla taman prije lockdowna pa smo ju do sada, nažalost, najmanje igrali iako imamo jako puno upita za nju. Nadam se da će covid-mjere za kazalište u novoj sezoni ipak popustiti pa da će i ona krenuti putem 'Ritine škole' i ostalih naših komedija. A pripremamo i novu premijeru koja će izaći krajem godine. Bit će to komedija koja će, nadam se, imati odjeka kao i ostale naše predstave.
Prošli ste kroz razna iskušenja tijekom godina. No, pravu snagu pokazali ste tijekom pandemije, kroz projekt online kazališta. Jeste li zadovoljni rezultatima?
Projekt je bio iznimno uspješan, a doseg fantastičan. Svaku predstavu je gledalo između 600 i čak 2000 gledatelja, što daleko nadmašuje broj publike koji primaju kazališne dvorane, a gledale su se doslovno po cijelom svijetu, od Hrvatske, preko regije, do europskih zemalja, SAD-a, Meksika, Argentine, Australije, Novog Zelanda... Primili smo nekoliko stotina mailova i poruka na društvenim mrežama u kojima su gledatelji dijelili svoje pozitivne dojmove i hvalili cijeli projekt. Više od 90 posto gledatelja koji su pogledali jednu predstavu pogledali su i ostale.
To nam je dalo najvažniju povratnu informaciju, a ta je da je ljudima taj novi format kazališta, snimljen s četiri kamere i profesionalnim ozvučenjem, zanimljiv i da se 'primio'. Sami gledatelji su ga nazvali 'kazališni film'. No, s obzirom na to da je projekt vrlo skup i logistički izuzetno zahtjevan, a u samom gledalištu još uvijek imamo ograničenje broja publike, što znatno utječe na financije, nismo se odlučili za njegov nastavak u novoj sezoni, nego pripremamo nešto novo.
Koliko imate predstava koje ste radili i online i snimili?
Planirali smo ih u online format prenijeti šest, no neki su se neki glumci razboljeli ili morali u samoizolaciju, uspjeli smo ih prenijeti četiri. Ostale predstave ćemo snimiti sad, tako da ih imamo spremne kad ponovno pokrenemo projekt.
Planet Artu nedostaje vrlo malo do punoljetnosti. Jeste li ikad požalili svoju samostalnost? Jeste li ikad pomislili kako bi vam bilo lakše da ste u nekom ansamblu?
Bilo bi mi lakše i financijski i što se tiče obaveza kojih je u vlastitom kazalištu nebrojeno mnogo, no tada ne bih mogao osmišljavati repertoar i raditi tekstove koji mi se čine zanimljivim. U glumačkom smislu to kompenziram igranjem u predstavama svojeg kazališta. No, s druge strane, ograničilo me u sudjelovanjuu predstavama drugih kazališta i na televiziji i filmu. Ponajviše zato što kada ste zaokupljeni i posvećeni vlastitim projektima, drugima ispadnete iz vidokruga i više ne računaju na vas. Zato se uvijek razveselim, a već i iznenadim, kad dobijem glumačku ponudu iz nekog drugog kazališta ili drugog medija.
Kada sumirate što se događalo tijekom godina, na što ste najponosniji? I ima li nešto što biste, da možete, napravili drugačije?
U umjetničkom smislu i izboru suradnika malo bih toga mijenjao. U ovom organizacijskom i produkcijskom dosta toga, no taj dio je ovisan o financijama koje su skromne pa je i manevarski prostor ograničen. Najponosniji sam na uspjehe predstava i prijem kod publike i na to što glumci vole raditi u Planet Artu i prepoznaju ga kao kazalište u kojem njihova kreativnost i kvaliteta mogu doći do punog izražaja.
Vi glumite, režirate, vodite kazalište, bavite se financijama, papirima... Pomaže li vam netko?
Od 2012. godine sve to radim sam, prije svega jer je kazalište tako financijski održivo. Tijekom zadnje godine uspio sam okupiti manju ekipu vanjskih suradnika na pojedinim poslovima koja si mogu priuštiti da ih vodi prvenstveno entuzijazam jer financije su, nažalost, u nezavisnom kazalištu vrlo skromne.
Kada uspijete uhvatiti trenutak mira, čemu se posvećujete?
Zbog mnogih poslova i obaveza dan mi zna izgledati prilično kaotično, što znači da ima puno stvari za obaviti koje su i hitne i bitne, no tijekom godina naučio sam se nositi s tim. Uspijevam sve iskoordinirati, ali radni dan mi traje doslovno i po 18 sati, uključujući i vikende i praznike. Kad je tempo laganiji, što obično bude ljeti kad se samo igraju predstave i rade pripreme bez vremenskog presinga, odlazim u prirodu i prohodam po 15 i više kilometara. Tada se nađe i više vremena za druženja s prijateljima koja su preko godine podređena poslu.