Halo, halo, ovdje Radio Zagreb - to su najpoznatije riječi u radijskom eteru na hrvatskom jeziku. Svakog 15. svibnja uredno se ponavljaju, jer se obilježava dan kad je 1926. s radom počeo Radio Zagreb. Rijetko tko će znati da snimka nije autentična, da je prve riječi izgovorio muškarac, direktor radija, a Božena Begović nekoliko dekada poslije samo je po sjećanju snimila njegove riječi te je posrijedi lažni dokument. A još manje će itko znati tko je zapravo bila Božena Begović, jedna od najsvestranijih i najslobodnijih stvarateljica s početka 20. stoljeća. Božena Begović, kći književnika Milana Begovića i dubrovačke pijanistice Paule Goršetić, djetinjstvo je provela u Splitu i Hamburgu, gimnaziju i glumačku akademiju završila u Beču te uskoro na austrijskim pozornicama počela glumiti na njemačkom jeziku.
Prvo u Dubrovnik, pa onda u Zagreb vraća se 1923. godine, gdje nastupa kao glumica, potom kao spikerica tek pokrenutog radija. Jedina je spikerica, vodi i najavljuje čitav program: čita vijesti, reklame, tekstove u svim emisijama, glumi u dramskim igrama, tumači i Dezdemonu u Shakespeareovu "Othellu", usto stavlja gramofonske ploče i najavljuje ih navijajući ručice gramofona, a kad zatreba, proizvodi i zvučne efekte, piše najave i brojne uvode u emisije, djeluje kao prevoditeljica, prva je prevela Krležu na njemački, dramatičarka je, pjesnikinja i gorljiva antifašistkinja.
Nakon Drugog svjetskog rata postaje ravnateljicom Drame HNK-a, a poslije ravnateljicom Pionirskog kazališta koje je djelovalo na mjestu današnjeg ZKM-a. Suočena cijelog života s teškim materijalnim problemima i bijedom, mizoginijom u kazališnim krugovima, potplaćivanjem i podcjenjivanjem svojeg autorskog i upravljačkog rada te veoma vjerojatnim odbacivanjem društva s obzirom na to da je dugo živjela sa ženom - Božena Begović ispisala je jedne od najvažnijih i najtužnijih stranica povijesti emancipacije na ovim prostorima.
U novoj predstavi ZKM-a "Halo, halo, ovdje Radio Zagreb", koja će premijeru imati 1. veljače 2022., kao glumačko-glazbeni sastav nastupaju Sreten Mokrović, Barbara Prpić, Rakan Rushaidat, Lucija Šerbedžija, Toma Medvešek i Dino Brazzoduro.
Ovim projektom ZKM otvara vrata radiofonskom teatru koji spajajući dvije prakse - kazališnu i radijsku - stvara novu kvalitetu izvedbene umjetnosti. Radi se o istraživanju započetom predstavama iste autorice - "Hoerspiel: mala igra za slušanje i gledanje" u Zagrebu i "Eter nad Berlinom" u Berlinu, koje na vjetrometini nezavisne kazališne scene već sedam godina uporno nalaze put do svoje publike.
Pavlica Bajsić Brazzoduro (Zagreb, 1973.) autorica je, dramaturginja i redateljica na radiju, u kazalištu i na filmu od 1995. Godine 2013. započinje kontinuirani projekt radiofonskog teatra u kojem istražuje mogućnosti spajanja radija i kazališta.
- Pavlica Bajsić je izvanredna radijska umjetnica, jedna od najboljih. A njezini radiofonijski projekti uvijek su posvećeni pionirima radija i hommage su radiju, dajući nam uhovid u radijske arhive koje su joj, često to ističe, najinspirativniji izvor u umjetničkom istraživanju. Što je toliko magično i čudesno u tom radiofonijskom teatru? Pa upravo to što razobličuje magiju i čudo radijske kutije. Rastvara je i pokazuje da se iza nje - da bismo uopće čuli to što (mislimo da) čujemo - mora odigravati pravi jedan teatar, živi, topli, pršteći teatar koji pucketajući grije dušu. Koji, opet, možemo i samo slušati, sklopljenih očiju - rekla je Agata Juniku.
- Proučavajući biografski materijal o Boženi Begović, kako onaj osobni tako i arhivsku građu, vrlo smo brzo došli do zaključka da na samom kraju istraživanja o samoj Boženi kao osobi, ženi, umjetnici, dramskom liku, znamo samo onoliko koliko nam je u svojoj skromnosti sama odlučila ispripovijedati. Nadamo se, na kraju ovog procesa, da je to što smo pritom saznali ipak dovoljno da posluži makar kao poticaj za daljnja istraživanja o životu i djelu ove začudne žene i njezine podjednako zanimljive sudbine - izjavio je Tomislav Zajec.
- Božena Begović umrla je 1966., pa je ipak mogla vidjeti kako se postupno ostvaruje njezina zamisao o potpunoj profesionalizaciji PIK-a. Nije, međutim, dočekala dobivanje vlastite kazališne zgrade za koju se svim silama zalagala, ali u dom današnjeg ZKM-a svakako je utkana i njezina vizija; vizija kazališne zanesenjakinje koju, kako to pokazuje i predstava 'Halo, halo, ovdje Radio Zagreb', njezino kazalište nikad nije zaboravilo - zaključuje Hrvoje Ivanković.