Nije božićni ručak na kojem se nakon dugo vremena skupljena obitelj posvađa, ali ponešto dinamikom podsjeća na to. Jer, riječ je o okupljanju i onome što ispliva kad se (konačno) nađemo s našima. Svatko donese svoj život za stol. Četiri sestre okupile su se oko bolesne majke, sve su emigrantice, doletjele sa svojih europskih adresa. Doduše jedna je prisutna online, zapela je na londonskom aerodromu, al‘ u drami ravnopravno sudjeluje, dakako preko Zooma.
Sestre ne dijele iste vrijednosti, ali međusobno si, emocijama ponesene, povjeravaju trenutačne životne škripce. Malo je tu podrške i razumijevanja, više je sukoba u različitosti, kakofonije.
Tena Štivičić piše o usamljenosti, prividnom osjećaju povezanosti. Piše o ženama i emancipaciji, o mijenjanju uloge muškarca, ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....