Nakon “Posvećenja proljeća” i Debussyjevih skladbi u izvedbi Baleta HNK Zagreb, plesni dio Muzičkog biennala nastavljen je u ZekaeM-u predstavama Baleta mariborskog SNG-a.
Opet se predstavio koreograf s otvorenja Biennalea Edward Clug, ovaj put s ansamblom čiji je direktor. Predstava “Songs for the Mating Season” izvedena je lani kada je Maribor nosio titulu Europske metropole kulture, a bila je i dio projekta Sacre du temps 2007. u Nizozemskoj. U tom smislu i tema kojom se djelo na glazbu Boruta Kržišnika bavi jest malo zastarjela za suvremeni izričaj.
Kazališno neaktualno
Riječ je o razotkrivanju svakojakih histerija, pa i seksualnih kod najamnih radnika u tranzicijskom kapitalizmu, što je kazališnu aktualnost moglo imati negdje krajem 90-ih u Hrvatskoj, a u Sloveniji i prije. Unatoč tome, Clug donosi zaokruženu ideju na glazbu koja podcrtava paralele s prvobitnim dobom industrijalizacije, s pokretom u kojem su na zanimljiv način iščašene poze, pozicije i kretanja klasičnog baleta.
Ansambl koji predvodi Catarina de Meneses razumije što igra i ostvaruje i duhovitost i cinizam u djelu bez scenografije. Domaći koreograf na Biennaleu Staša Zurovac uhvatio se poprililčno ambiciozne ideje u predstavi “Nychthemeron”, što u prijevodu na grčki znači dan i noć, sve na glazbu Sande Majurec.
Predstava je inspiriran kultnim Buńuelovim filmom “Anđeo uništenja”, s razlikom da Zurovac visokom društvu koje iz neobjašnjivih razloga ne može napustiti zabavu, te je posljedično zarobljeno u kući, koja postaje mjesto očaja i ludila, u predstavi kontrapunktira ljubavni par, kao simbol ideala ljudskog postojanja.
Igranje s Buńuelom
Kostimi jesu vizualno atraktivni, ali reinterpretacija Buńuela je konfuzna, artistički neopravdana i igra se sa smiješnim simbolikama, kao što su jabuke ili vašarska šećerna vuna.
Ansambl je gurnut prema koreodrami u kojoj se najbolje ne snalazi (poglavito nema erosa između para Tetiana Svitlična i Dejan Kolarov), a, uostalom, zašto i bi, kad je riječ o kodu primjerenijem za dramske ansamble.