Opera Ero s onoga svijeta, najslavnije djelo hrvatskog skladatelja Jakova Gotovca i libretista Milana Begovića, vjerojatno je najizvođenije kazališno djelo u Hrvatskoj. "Samo" trideset godina igra pod istom scenografijom i režijom našeg proslavljenog redatelja Krešimira Dolenčića, čovjeka koji je zadužen za neke od najvećih kazališnih i televizijskih spektakala (poput vojne parade na Jarunu 1995)., ali i čiji se ispiti na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu ne propuštaju jer se zna da iz njegove klase izlaze vrhunski mladi glumci.
Nikada nije prerano za upoznavanje djece s opernim remek-djelima, ali klasične opere trajanjem i zamršenošću radnje mogu biti zamorne mladim gledateljima te je Zagrebačko kazalište lutaka nakon uspjeha Čarobne frule odlučilo nastaviti s uprizorenjima djeci prilagođenih opernih djela. Dolenčić se prihvatio tog, nimalo lakog zadatka jer je Ero tako, prvi puta u povijesti, izveden s lutkama.
Ogroman posao odradila je, kaže redatelj, Ana Tonković koja je adaptirala zahtjevan libreto i dodala ulogu pripovjedača.
- Napravila je sjajan posao i itekako je zaslušna za uspjeh ovog povijesnog projekta - kazuje nam Dolenčić.m
Glavni lik je Mića koji traži djevojku kojom bi se oženio. Na majčin se savjet prikazuje kao siromah, kao Ero s onoga svijeta, jer želi biti siguran da ga odabranica Đula iskreno voli. Komični zaplet i vrhunska glazba nadahnuta tradicijama dalmatinskoga zaleđa zasigurno će zaintrigirati čak i najmlađu publiku. Radnja je pojednostavljena tako da djeci bude posve razumljiva, a najslavnije Gotovčeve arije snimili su vrhunski operni pjevači i pjevačice pod ravnanjem maestra Mladena Tarbuka. Velika glumačka podjela i dojmljive lutke jamče scenski spektakl koji će za djecu biti zabavan i poučan uvod u svijet opere.
Tako je Roko Radovan "Mića", Darija Auguštan je "Đula", Benjamin Šuran "Mlin", Marina Kostelac "Doma", Željko Šestić "Mlinar Sima", a zbor pod ravnanjem Mladena Tarbuka čine Andrea Baković, Ana Herceg, Sanja Vejnović, Korana Ugrina kao djevojke, te Mario Mirković, Janko Popović Volarić, Tin Rožman. Orkestar je također ompresivan, čine ga Vlatka Peljhan, prva violina; Zvonimir Krpan, druga violina; Danko Burić, viola; Lidija Suchanek Plantarić, cello; Jurica Štelma, kontrabas; Ana Benić Šalinović, flauta; Jelena Ilčić, oboa; Danijel Martinović, klarinet; Goran Juras, fagot; Srđan Peić, rog; Luka Buljan, truba; Šimun Matišić, udaraljke; Hana Paraušić, harfa.
Dolenčić nam kazuje kako je ova predstava u trajanju od 65 minuta prilagođena uzrastu od četvrtog razreda osnovne škole nadalje. Kaže kako nije bilo jednostavno skratiti djelo koje inače s pauzama u tri čina traje gotovo tri sata, pa mu je to bio najveći izazov.
- Ideja je nastala još prije tri godine. Htjeli smo Eru, koje je uistinu vrhunsko operno djelo, približiti "klincima". No, dogodila se pandemija koronavirusa i to je postalo nemoguće. Uspjeli smo snimiti glasove pjevača i na vrijeme napraviti lutke, tako da je ove godine lutkarski Ero konačno zaživio. Ali, daje bilo lako, nije - kazuje nam iskreno redatelj Dolenčić.
Cilj mu je, otkriva nam, da djeca koja pogledaju Eru s onoga svijeta u Zagrebačkom kazalištu lutaka možda jednog dana požele doći i u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, pa pogledati pravu verziju od gotovo tri sata. Kaže kako se šire glasine da nije on taj koji je prvu Eru stavio na lutke.
- Nije potvrđena informacija jer nema nikakvih službenih bilješki o tome, ali navodno je baš Gotovac napravio lutkarsku Eru u Zagrebu. To je bio puni Ero, s trajanjemm od gotovo tri sata što djeca, dakako, nisu najbolje prihvatila. No, eto, mi već sedamnaest godina u Zagrebačkom kazalištu lutaka radimo Čarobnu frulu i reakcije su izvrsne, djeca jako dobro prihvaćaju tu operu. Nadam se da će i Ero tako zaživjeti - kaže nam redatelj koji je nedavno bio na još jednoj od stotina izvedbe ovog djela u zagrebačkom HNK, a s nje doslovce odjurio na daljnji rad na pretpremijeri koja se održala 25. svibnja, a premijera dan kasnije. Odaziv publike, kako dječje tako i odrasle vrlo je velik, a nas zanima gdje su konji? U HNK-ovom Eri uvijekm su konji, o čemu smo nedavno i izvještavali, no u Zagrebačkom kazalištu lutaka to je iz sigurnosnih i logističkih razloga bilo nemoguće. Stoga se kreativna ekipa dosjetila da će konje za Eru i Đulu "glumiti" konjići na kotačićima.
Dolenčić nam za kraj otkriva kako je za gotovo sve lutke bio zadužen izuzetno nadareni lutkar Patrizio iz Veneuzele. Više ne želi reći, kaže, on vam zasalužuje posebnu priču.