Igor Vuk Torbica nadaren je, vrijedan mlad umjetnik, zaslužio je da ga mjerim strogo. Njegova režija u zagrebačkoj Gavelli “Priča iz Bečke šume” Ödöna von Horvátha, u prijevodu Dragutina Horvata i dramaturgiji Katarine Pejović, mogla je biti bolja.
Režirao je dramu tako modeliranu, toliko otpornu da i ne možeš pogriješiti ako se iole o nju osloniš. Ne pamtim lošu predstavu osovljenu na von Horváthu. Ne čudi što je i ova uspjela, posrijedi je ponajbolje djelo najvećega miteleuropskog, nama bliskoga, dramatičara.
Kakofonija
Horváth (1901.–1938.) moćniji je pisac nego što je Torbica redatelj. Da se više prepustio njemu, nevidljivom majstoru sažimanja, predstava bi snažnija bila. Ovako ima u njoj i ponešto alibi-zabave, neke su dionice nestale, ponešto je viška dop...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....