S velikom tugom legendarnog Pere Kvrgića prisjetio se glumac, redatelj i osnivač kazališta Planet Art Marko Torjanac.
- Otišao je jedan od najvećih umjetnika na svijetu. Bio je to po svojem talentu, ali i po posvećenosti i predanosti poslu, zbog čega je svima koji su s njime radili bio uzor. Iza njega ostaje veliko naslijeđe koje je poklonio cijeloj Hrvatskoj – rekao nam je Torjanac.
Njih su dvojica prvi puta surađivali na postavljanju predstave "U posjetu kod gospodina Greena", koja se igrala u Planet Artu.
- Čim smo se upoznali i počeli pričati o potencijalnoj suradnji, Pero mi se predstavio na način koji ga pokazuje u svoj njegovoj veličini! S Planet Artom smo u to vrijeme tek počinjali. Peri sam ponudio tekst za predstavu, a on me odmah drugi dan nazvao i pristao da ju radimo. Znao je da smo kao kazalište na početku, no uopće nije pitao za novac, niti je imao bilo kakve uvjete koje je trebalo zadovoljiti da on prihvati ulogu. Prepoznao je potencijal našeg kazališta, a najvažnija mu je bila sama poruka predstave – priča Marko Torjanac.
U to je vrijeme Pero Kvrgić imao već 80-ak godina.
- A u sve se upustio s entuzijazmom koji je bio jednak, ako ne i veći onome koji smo imali mi mlađi! Radili smo u hladnim dvoranama, no on niti u jednome trenutku nije dao do znanja da mu je teško, iako je već bio u osjetljivim godinama – govori Torjanac, dodajući da se doista radilo o jedinstvenom čovjeku.
Nakon što su postavili predstavu "U posjetu kod gospodina Greena", Pero Kvrgić i Lela Margitić pitali su Torjanca bi li njegovo kazalište preuzelo i njihovu legendarnu predstavu "Stilske vježbe", koja je kasnije čak i ušla u Guinnessovu knjigu rekorda kao najdugovječnija predstava s istom glumačkom postavom. Torjanac je, jasno, objeručke prihvatio ponudu.
- Skupa smo napravili veliku 40. obljetnicu predstave i tiskali monografiju. To je bio određeni revival predstave, koja se kasnije onda igrala još deset godina te zbog toga došla i do Guinnessa. Puno smo se u tome periodu družili, putovali. Bili su to uvijek lijepi susreti kojih se sjećam s nježnošću. Kad bismo išli na gostovanja koja su podrazumijevala neki duži put, s nama bi uvijek išla i supruga gospodina Pere. Uvijek bi za put donijeli posebne kiflice koje su sami pravili. Oboje su bili baš prekrasne osobe – kaže Torjanac.
Svaki susret s Perom bio je, priča on, prilika za učenje.
- Oni koji su htjeli vidjeti takve stvari, od Pere su mogli puno učiti o glumi, ali ne samo o glumi, nego i o radnoj etici, odnosu prema vlastitom poslu, kazalištu. Svojim je primjerom i stavom prema životu svakome bio inspiracija – govori glumac i redatelj.
Pitamo ga i što je, po njemu, bila tajna uspjeha "Stilskih vježbi", predstave o događajima u tramvaju broj 11 koju su obožavale generacije.
- Vjerujem da je postojalo više ključeva uspjeha. Jedna od najvažnijih stvari je svakako bilo glumačko majstorstvo Pere i Lele. Njihova je igra fascinirala ljude i u njoj su gledatelji uživali. Tu je, naravno, bila važna i sama zamisao koja stoji iza predstave, a koja je bila djelo Tomislava Radića. Bio je to izuzetan koncept koji je predstavljao nešto do tada neviđeno. Svi skupa su napravili veliki kazališni zaokret. Bila je to revolucionarna predstava u svakom smislu. Pokazali su nam recept po kojem uvijek treba raditi, a u kojem su nužna tri sastojka: originalna ideja, sjajni ljudi i posvećenost poslu – zaključuje Torjanac.