Završavate još jednu uspješnu sezonu.
- Imali smo intenzivnu sezonu i dosta premijera i koprodukcija s kazališnim grupama s nezavisne scene, prošlo je puno zanimljivih i kreativnih autora kroz kazalište, otvorili smo se mladim glumcima i suradnicima i više sam nego zadovoljna kreativnom atmosferom i timskim radom u kazalištu. Upravo smo završili Strateški plan kazališta, na kojem smo radili preko godinu dana, mislim da smo među prvim javnim kazalištima u Hrvatskoj koje ima Strateški plan.
Izdvojite neke naslove, neke su predstave bile provokativne.
- Sve predstave su zanimljive na svoj način, ali mislim da su posebni Hinkemann E. Tollera u režiji Igora Vuka Torbice i Čarobni brijeg Tomasa Manna u režiji Janusza Kice, te su predstave sigurno obilježile sezonu. Dogodili su nam se i zanimljivi iskoraci s nadasve intrigantnim temama u Crnoj knjizi Boruta Šeparovića koja se bavi dužničkim ropstvom i kreditima u švicarskim francima, Živjet ćemo bolje Maje Hrgović u režiji Senke Bulić, predstava o disfunkcionalnoj obitelji koja pokušava živjeti u tranzicijskoj zemlji obilježenoj ratom, i Pad autorski projekt Mirana Kurspahića koji je postavio na scenu osporavane transkripte vukovarske obrane i Glavnog stožera u Zagrebu.
Što možemo očekivati skore sezone na programu ZKM-a?
- Sezonu počinjemo s Sherlockom Holmesom A.C.Doyla u režiji Kreše Dolenčića, a nakon toga će Paolo Magelli postaviti Noćni život Ivana Vidića. Cijelu sezonu ćemo najaviti u rujnu, a ono što će obilježiti sezonu je jača zastupljenost suvremenih hrvatskih pisaca.
Što se događa vezano za pripojenje plesnog centra ZKM-u?
- Grad Zagreb kao vlasnik prostora ZPC-a i kao vlasnik ZKM-a odlučio je ZKM-u dati prostor na korištenje. Već neko vrijeme se tražila adekvatna javna ustanova uz koju bi se pripojio ZPC i mislim da je izbor pao na ZKM jer je suvremeni ples u ZKM-u zastupljen više od dva desetljeća. Pripojenje bi se dogodilo i da ja nisam ravnateljica ZKM-a, bez obzira na moju plesnu karijeru jer se trenutačno radi na restrukturiranju malih javnih ustanova odnosno centara za kulturu u Gradu Zagrebu.
Što će plesni centar dobiti spajanjem sa ZKM-om? Da li bi mu bili “majka ili maćeha”?
- Grad želi riješiti problem infrastrukture, odnosno regulirati plaćanje hladnog pogona ZPC-u preko ZKM-a, kao i investicijska održavanja. To dosad nije mogao jer je prostor koristila udruga, već je iz programskih sredstava pomagao udruzi za pokrivanje održavanja zgrade, što nije bilo dostatno i nije adekvatan model pa je zgrada u lošem stanju, čak i prokišnjava. Dakle, režijski troškovi bi bili automatski pokriveni, na meni je da napravim model programacije plesnih predstava i tehničke i marketinške ispomoći suradnika koji bi radili isključivo u ZPC-u, ali model da formalno zaštitim ples i za mandata budućih ravnatelja. Ples će ostati potpuno autonoman u ZPC-u i jasno da bi mu bila ‘majka’, pa ja sam godinama radila na etabliranju suvremenog plesa u Hrvatskoj. Nadam se da je ovo ‘pripojenje’ samo prijelazan period k vlastitoj autonomiji male javne ustanove.