Nova plesna predstava Mica /ˈmʌɪkə/ bit će premijerno izvedena 22. prosinca u 20 sati u Zagrebačkom kazalištu mladih. Riječ je o djelu nastalom u suradnji između domaćeg Studija za suvremeni ples i poznate belgijsko-nizozemske umjetnice Astrid Boons. Ona je odabrala naziv Mica jer potječe od skupine metamorfnih minerala građenih od bezbroj tankih, savitljivih slojeva, od kojih je svaki zapis izdržljivosti. Nastala djelovanjem topline i nestabilnosti, mica se savija, preslaguje i reflektira, zadržavajući tragove vlastitog nastanka.
Ova izvedba reflektira što znači živjeti, mijenjati se te napredovati zajedno, pojašnjava autorica. Prati šest likova koji kreiraju svojevrsno futurističko pleme, navigirajući kroz nepoznat krajolik i tražeći načine za postojanje, ponašanje i pripadanje. Mi svjedočimo tome dok oni isprobavaju različite načine za povezivanje jednih s drugima, kao i s njihovom okolinom.
- Njihova tijela postaju posude, noseći međusobne tragove, oblikovane kroz zajednička sjećanja, kao i kroz buduće mogućnosti. Rad zamišlja kolektivnu evoluciju, propitujući kako se identiteti ne formiraju izolirano, već kroz stalnu razmjenu i transformaciju. U promišljanju ovih futurističkih bića, posebno me zanima kako bismo mogli evoluirati izvan ljudske forme, crpeći iz kvaliteta pronađenih u životinjama ili krajolicima, a istovremeno ih utjelovljujući kroz ljudsko tijelo - pojašnjava nam Astrid.
Predstavu izvode Dora Pocedić, Marta Krešić, Filipa Bavčević, Nastasja Štefanić Kralj, Viktoria Bubalo i Ema Crnić. Koliko su oni utjecali na završni izgled onoga što će publika vidjeti?
- U studio sam ušla s jasnim konceptom, praksom pokreta i setom ideja, ali plesačice su duboko utjecale na rad, interpretirajući te ideje kroz vlastite jedinstvene načine. Ovaj rad ne bi bio ono što jest bez njih. Suradnja je bila duboko inspirativna, a svjedočenje njihovoj umjetnosti/umješnosti tijekom cijelog kreativnog procesa je dar - pojašnjava Asteid i dodaje kako je jednako važan doprinos došao od scenografkinje i kostimografkinje Zdravke Ivandije Kirigin. Ističe i važan doprinos kompozitora Miguelángela Clerca Parade, koji je njezin dugogodišnji suradnik.
Predstava traje 50 minuta i pokazuje njezin pristup radu. Naime, stil pokreta uvijek oblikuje mentalnim stanjem koje traži od plesača. Zbog toga je pokret nekad fluidan, nekad oštro artikuliran... No, uvijek je vezan za plesača.
- Tijekom kreativnog procesa, slojevito smo gradili ove različite kvalitete pokreta u tijelo, dopuštajući im da im se pristupa pojedinačno ili da se preklapaju, stvarajući gustu i nijansiranu fizikalnost. Plesači također utjelovljuju neljudske elemente - životinjske i pejzažne - dopuštajući tijelu da se prebacuje između ljudske prisutnosti i nečeg ekspanzivnijeg - ističe Astrid.
Ples je oduvijek bio jedan od najtežih načina za izraziti riječi, premda ne i emocije. No, kako ona gleda suvremeni ples kao jezik? Je li njime teže prenijeti poruku? Ili je možda lakše kroz njega nego neke druge vrste plesa?
- Suvremeni ples zasigurno je najotvoreniji i najfleksibilniji jezik koji mi omogućuje da zamišljam i utjelovljujem nove načine kretanja. Zbog te otvorenosti postaje najzanimljiviji način istraživanja pitanja o budućnosti: kako bi se ljudi mogli kretati, ponašati i nositi svoja tijela u svjetovima koji tek dolaze. Za mene je ovo utjelovljeno istraživanje jedini način da se te ideje u potpunosti istraže i ponude utjelovljene mogućnosti koje ne možemo izraziti riječima - zaključuje Astrid.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....