ZVIJEZDA SPLITSKOG TEATRA

Mladi glumac o trenutku koji mu je promijenio život: ‘Pao sam s motora i slomio kralježnicu, a onda...‘

 Sasa Buric/Cropix
Živim nomadski, a radio sam kao konobar da bih studirao na Pomorskom fakultetu. Jedna nesreća sve je promijenila, kaže Stipe Jelaska

Stipe Jelaska na prvu je buntovnik. Zapravo, buntovnik i jest, ali njegovo se varoško buntovništvo često susretne s vrlo pristojnim momkom, pa Stipe u konačnici ispada vrlo zanimljiv lik. Nikako nije dosadan, svako malo mu se omakne psovka, ali pristojno persira cijelo vrijeme razgovora, unatoč sugestiji za ležernije "ti".

image

Stipe Jelaska nastupit će u ponedjeljak u Petom kupeu u 20 sati s Katarinom Romac. Ulaz je besplatan

Sasa Buric/Cropix

Nikako nije fejk. Takav je, prirodan i impulzivan, što je utjecalo na sve važne životne odluke. Eto, gluma. Ubrzano završava diplomski rad na splitskoj Umjetničkoj akademiji, zadnji rok je 27. rujna, a već se afirmirao kao glumac, dobitnik je nekoliko glumačkih nagrada, imao je svoje TV i filmske trenutke. I diplomsku je predstavu odigrao još lani, predstava je bila u suradnji sa zagrebačkom Akademijom, "Mučenik", odigrana je četiri puta, ali pismeni je rad čekao. Sve to ne čudi, baš naprotiv. Nitko oko njega, ali ni on sam, nije imao pojma da Stipe želi biti glumac. Bila je to, u skladu s karakterom, još jedna impulzivna odluka.

- Jednu zimu sam, u sedmom razredu osnovne škole, bio u studiju Gradskog kazališta mladih i ne znam zašto sam odustao. Sjećam se da je bilo zabavno i smiješno. Odradili smo jednu predstavu. Od tada do akademije glumio sam samo u životu i kad sam lagao materi. Bilo je puno laži i mislim da odatle moj ‘drive‘. Imao sam dosta furbastu mater koja je bila teški detektor laži, pa sam morao biti jako kreativan i dobar u laganju. Nakon nekog sam vremena shvatio da je dobro ne smišljati laži unaprijed, jer naučen dolazim doma i moram lagati to naučeno. Metodom eliminacije shvatio sam da svaki put tako bivam uhvaćen u laži. Pa sam shvatio da je bolje, kad treba lagati, da smišljam na licu mjesta, i to se pokazalo dobrom taktikom. Jer važna je komunikacija. Ja nešto kažem, osoba mi odgovori. Pa ja dobijem impresiju kako je to osoba primila i gledam u kojem ću pravcu dalje - odgovara.

image
Sasa Buric/Cropix

Živi gdje stigne, nomadski, kaže. Mi smo ga zatekli kod djevojke na balkonu. I ona studira na Akademiji, Stipe ne želi reći tko je. On bi najradije preskočio sva pitanja o sebi, ali kad je pristao na projekt "Oni dolaze", pristao je i na medijsko predstavljanje. Nisu mu baš bila draga pitanja koja smo mu postavili, pa je progovorio buntovnik u njemu i rekao da možemo "pričati o ribi", ali je ljubazni momak prevladao, otvorio se i bio sjajan sugovornik.

Uglavnom, vratimo se na to kako je postao profesionalni glumac. Završio je srednju turističku školu, nije imao pojma što bi, pala mu je na pamet gluma, ali su mu govorili da se "jako teško upada", da "moraš cijeli život biti u tome da bi upao".

- Pa sam odustao i odlučio upasti na Pomorski fakultet. Ali kako nisam imao dovoljno bodova, radio sam sezonu da se mogu upisati izvanredno. Dvije godine sam radio u kafiću da si mogu plaćati studij, a obje godine sam bio na prvoj godini studija. Nisam dalje htio. Ionako sam se upisao samo zato što sam ciljao na nusprodukt tog zanimanja, novac - tako je, prije nego što je i počela, propala karijera kapetana Stipe Jelaske.

image
Sasa Buric/Cropix

Što bi drugo u njegovu mladom životu, 26 mu je godina, presudilo nego inat.

- Prijatelj i prijateljica rekli su mi da će oni probati na Akademiju pa sam si mislio: vidiš ti, ako bi mogli oni, probat ću i ja. Cijelu godinu sam radio, nisam se pripremao uopće i tamo negdje krajem svibnja pao sam s motora i slomio dva kralješka u vratnoj kralježnici pa sam bio doma i spremio se za prijemni. I eto upao, znam da sam pripremio nešto iz ‘Zločina i kazne‘, u to vrijeme me ‘prala‘ neka pravda. Izveo sam i nešto Molièreovo i dvije pjesme, znam da je jedna bila Enesa Kiševića - pokušava se prisjetiti, ne zbog sebe jer sve što je bilo jučer za njega je prošlost na kojoj se ne zadržava, nego zbog nas koji ga gnjavimo da se sjeti. Dramska djela, ruske klasike, domaća književnost.... ništa ga to, kaže, nije zanimalo prije Akademije. Da nije upao od prve, Jelaska ne bi više pokušavao.

image
Sasa Buric/Cropix

- Ili jesi ili nisi. Pristupio sam prijemnom s mišlju: ako vam se svidim, svidim, ako ne - bože moj, naći ću nešto drugo. Ali predrago mi je što je ispalo kako jest - prvi put reagira baš sretno. Volio bi, kaže, da napišemo kako zahvaljuje profesoru Golovku: "Poticao je moju maštovitost. Baš volin čovika".

Za sebe će reći da je pragmatičan lik. Prve dvije godine Akademije su, kaže, zaje... jer "ne znaš ništa, osjećaš se blesavo i moreš odustati". - Ali cijela je Akademija na koncu bila prekrasna - zaključuje.

Kad je nakon konobarenja i neuspjelog pokušaja studija nautike na Pomorskom fakultetu došao doma s idejom da ide na glumu, roditelji se uopće nisu čudili. Znaju sina, voli sve probati. Tako je odlučio baviti se sportom, nije znao kojim bi pa je redom trenirao nogomet, borilačke vještine, jedrenje, plivanje, gimnastiku... Najdulje, sedam godina, ostao je u ragbiju.

Na pitanje kazalište, film ili TV, odgovara da sve ima svoju draž, svoj "moment".

- U kazalištu je pred izlazak na scenu stresno, na filmu toga nema. S druge strane, u kazalištu se to događa sad i odmah pa, ako se s kolegama dobro poznaješ, događa se nešto prekrasno. Uvijek je za maleni nivo drugačije, jer si ti svaki dan drugačiji - rezimira. Želi raditi sve što procijeni da je dobro, nema predrasuda prema sapunicama. Kad je mogao, kaže, nije htio, ali mu se ne da o tome. I sad je, kaže, napravio malo, dotad još manje i htio se posvetiti Akademiji, no dodaje: "Nije to ni bija moj đir". Pretpostavit ćemo da se radi o seriji "Kumovi", jer je prošle godine snimio jednu epizodu i nije ga se dojmilo. Prvo nije sretan jer je rekao sam sebi da neće, a onda ipak jest pa ispada da je samog sebe iznevjerio. - Jednostavno, to nije za mene, radije ću, kad mi zatreba novac, konobariti dok sam još mlad i mogu, nego raditi nešto u čemu se ne osjećam dobro - kaže. O Stipi steknete dojam da govori točno kako jest, pa što bude. Sve jasnije razumijemo njegovo buntovništvo, svodi se na vjernost sebi i ne podilaženje.

image
Sasa Buric/Cropix

Jelaska je za ulogu u predstavi "Tako nam Bog pomogao" prema motivima knjige "Summa atheologiae" Borisa Dežulovića u režiji Hrvoja Korbara i izvedbi Kazališta PlayDrama iz Splita ove godine dobio nagradu Slobodne Dalmacije za glumačko ostvarenje.

- Stipe Jelaska maestralno je odigrao anđela Gabrijela. Njegov lik s lakoćom prelazi iz pomoćnika i obiteljskog odvjetnika u menadžera i PR-a Svete obitelji, a uz minimum scenskih i kostimografskih rekvizita i vještom promjenom scenskog govora i cjelokupne pojavnosti utjelovljuje i lik blažene Djevice Marije" - napisali su članovi žirija u svom obrazloženju.

Uz Jelasku u predstavi glume Stipe Radoja i Donat Zeko, a dobila je i nagradu publike, koju glumci najviše vole. Najviša je ocjena 5, a predstava "Tako nam Bog pomogao" dobila je 4,94 boda.

Jelaska je nagrađen i na 44. Danima satire Fadila Hadžića za predstavu Ivane Vuković u režiji Helene Petković "Dijete našeg vremena". Četvorica glumaca, Stipe Jelaska, Lovre Kondža, Petar Salečić i Luka Šatara primili su nagradu za specijalno postignuće, za kolektivnu igru.

I ostatak godine mu je pun. Glumit će na splitskoj pozornici u "Crvenoj vodi", radi na filmu "Južina", scenarista i redatelja Ante Marina, završio je film "Nisam takva" Zvonimira Munivrane, koji će izaći uskoro.

image
Sasa Buric/Cropix

S kolegicom s Akademije, odličnom Katarinom Romac, i u suradnji s Ivanom Plazibatom priprema prezentaciju jednog dijela iz drame "Mein Kampf", ali ne prema djelu Adolfa Hitlera, nego drami kazališnog redatelja Georga Taborija. - Kate i ja smo to još raspisali, a vidjet ćemo, možda se osramotimo, a možda i ne - govori.

U Petom kupeu nastupaju 25. rujna u 20 sati. Ulaz je besplatan.

Očito je, po životnom putu posljednjih osam godina, da Stipe Jelaska nije ziheraš, realan je što se tiče poslovnog statusa.

- Volio bih se zaposliti u kazalištu, jer tu imaš sigurnost i stječeš iskustvo, ali iskreno, ne razmišljam o tome previše. Nemam američki tip razmišljanja ‘treba postaviti svoje ciljeve i ići prema njima‘, nego grabim prilike ili neprilike koje se pružaju. Imam osjećaj i vjerujem da će sve biti dobro i veseli me to što radim. Kad radim na nečemu... kako bih to rekao a da ne zvuči pretenciozno, potpuno sam time zaokupljen. Zaokupljen sam pronalaženjem pravog načina svog doprinosa toj predstavi. To je ono što me goni i to mi je zabavno. U jednom dijelu studija i jest sve to bio stres, pa mi je dobar prijatelj i kum, glumac Donat Zeko, rekao ‘na kraju krajeva bitno je da se ti dobro zabaviš‘. To mi je danas mantra, kad god mi nešto krene naopako. Jer to bi, zaista, trebalo biti to, veselje. Banalno rečeno, ‘valjaš se po podu i dobiješ pare‘. Dobijem li ikad priliku da igram Jokera iz ‘Batmana‘, njegov je zaštitni znak smijeh, a ja bih taj smijeh napravio bez tona. Tako da, kad u filmu nastane apsolutna tišina, znaš da dolazi Joker. Ta me misao zabavljala jedno vrijeme.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. ožujak 2024 21:07