Gotovo dva tjedna na Facebooku smo pratili uzbudljiv život redatelja Ivice Buljana, donedavnog direktora drame zagrebačkog HNK, u New Yorku. Po povratku s uspješnoga gostovanja popričali smo s Buljanom o njegovim američkim danima.
U New Yorku je, u tamošnjem kultnom, eksperimentalnom kazalištu La MaMa deset dana igrala vaša slovenska predstava "Turingov stroj" prema dramskom predlošku Benoita Solèsa, a u kojoj glume Nejc Cijan Garlatti, Timon Šturbej i Nika Korenjak. Kako je vaše postdramsko kazalište primila njujorška publika?
- La MaMa ima publiku koja tamo dolazi zbog internacionalnog programa. Na predstavi "Macbeth after Shakespeare" u publici nam je bio Eddie Vedder. Na Turinga su došli Gart Greenwell, jedan od prvih američkih pisaca danas, veliki pijanist Jeremy Denk, kompozitor Conrad Tao, spisateljica Nellie Hermann. La MaMa se nalazi pored New York University i publiku velikim dijelom čine sveučilišni profesori i studenti. Bila je na predstavi i naša kustosica u MoMi, Ana Janevski, pa Udi Aloni, mirovni aktivist i filmski režiser, čuveni Thomas Richards, nastavljač Grotowskog. Publika često ostavlja dojmove na Instagramu, dojmila ih se kombinacija guste biografske priče i performativnih elemenata, snažna fizička i psihološka izvedba.
Upoznajte nas malo s predstavom. Znamo da je Alan Turing bio genijalan matematičar, ali i homoseksualac tragične sudbine, čije su invencije na polju umjetne inteligencije danas aktualnije nego ikad.
- Priču većina poznaje iz filma "The Imitation Game". Riječ je o jednom od najprodornijih znanstvenika na polju računalne tehnologije koji je razbio nacističku Enigmu. Churchill je izjavio da je Turing dao najveći pojedinačni doprinos savezničkoj pobjedi protiv Njemačke. Predstava je imala premijeru prije godinu i pol u Mini teatru, a od tada do danas umjetna inteligencija je postala prvorazredno civilizacijsko pitanje. Apsurd je da je genij koji je 1950. objavio ključnu studiju "Computing Machinery and Intelligence", čije rezultate smo tek danas kadri razumjeti i primijeniti, osuđen zbog homoseksualnosti na hormonalnu terapiju i počinio samoubojstvo.
Kakva je bila recepcija predstave u američkim medijima? Vidjela sam da su predstave bile rasprodane.
- Kritičarka Culturebota piše sljedeće: "Je li netko u posljednje vrijeme razgovarao s nekim neobuzdanim, opsesivnim, pubertetskim ‘strojevima za razmišljanje‘? Kao što otkriva zapis Kevina Roosea o njegovoj dvosatnoj razmjeni s Microsoftovim AI chatbotom Bingom Sydneyjem, alternativnom osobom, napravili smo nove bebe koje su brzo sposobne replicirati ‘halucinatorne‘ i ‘devijantne‘ opsesije. Gdje se ogromni skupovi podataka i osjećaji preklapaju? Kada? I, ako je umjetna inteligencija ogledalo našeg društva, što nam Echo šapuće s proplanka, pozivajući svakog od nas van kao moderni Narcis koji gleda u bića koja glume verzije nas samih. Iako možda još ne ‘znaju‘ za sebe, sasvim smo jasno unutar transhumanističkog kopulacijskog sna o smrtniku, stroju i mitu. I, ako je ikada postojao bog/otac u ovom panteonu, to bi bio Alan Turing, kultni, progonjeni gay muškarac koji se smatra ocem modernog računala i umjetne inteligencije." Ovaj sjajan uvod nastavljen je panegirikom o vrhunskoj režiji i izvedbi troje glumaca Nejca Cijana Garlattija, Timona Šturbeja i Nike Korenjak, u kostimima Alana Hranitelja.
Više puta ste sa svojim predstavama, počevši od 2010. i ZeKaeM-ove "Garaže", gostovali u New Yorku, a u La MaMi ste i režirali prije osam godina Pasolinija. Koliko se u tom razdoblju u tom velegradu promijenila "kazališna vibra"?
- Gostovanje "Garaže" koje je organizirala Dubravka Vrgoč danas ima već mitske razmjere za sve koji su u njemu sudjelovali, a sjećaju se još i gledatelji. Premijera i tri tjedna igranja u New Yorku bili su grandiozni. Grad je postao skuplji za umjetnike, nove produkcije na Broadwayu skidaju se brzo nakon premijere, jer se turisti nisu vratili kao u vrijeme prije pandemije. Ipak, sve vibrira na svakom koraku, događaju se sjajne nove stvari kao predstava "Public Obscenities" u malom Soho Rep teatru.
Ponovno ćete raditi u La MaMi - ovoga puta Čehova. Recite nam nešto o tome.
- La MaMa tradicionalno producira antičke tragedije u novom izdanju. Činilo nam se da Čehov protumačen iz nove vizure može biti zanimljiv iskorak i za kompaniju i za mene, koji sam ga samo jednom režirao. Naravno suvremen, a ne prašnjavi klasični Čehov.
U Ljubljani, u Mini Teatru režirate "Anđele u Americi". Vidjela sam da ste se s autorom ove drame, velikim američkim dramatičarem Tonyjem Kushnerom, sreli u New Yorku.
- S Kushnerom me upoznao Mirko Ilić, koji je upravo dobio svjetski važnu nagradu za dizajn kazališnih plakata. Kushner je duhovit, živuća enciklopedija New Yorka osamdesetih i devedesetih. Bez obzira na to što ga se danas smatra najvećim scenaristom koji je napisao za Spielberga filmove kao što su "München", "Lincoln" i "Fabelmans", on je pisac najbolje američke drame ikad koja danas doživljava ponovne izvedbe od Burgtheatra, Comedie Française pa do Mini teatra gdje smo ga pozvali na premijeru.
Mora da ste u New Yorku svašta vidjeli i doživjeli.
- Kao i uvijek, New York je ulica na kojoj se događa najbolji teatar. Najviše volim lutanja po East Villageu koji nakon legalizacije marihuane u New Yorku izgleda kao stari Amsterdam. U Whitney muzeju vidjeli smo retrospektivu Edwarda Hoppera, u Brooklynu Thierryja Muglera, a u MoMA-i izložbu o upotrebi videa u suvremenoj umjetnosti od Nama Junea Paika do kolektiva New Red Order.
U New York ste otišli iz Beograda gdje ste imali, koliko vidim po reakcijama, uspješnu premijeru "Idiota" Dostojevskog u Beogradskom dramskom pozorištu. Tamo ste već i prije radili predstavu "Tiho teče Misisipi". Kakav je srpski "Idiot" u vašoj režiji?
- Za "Idiota" me inspirirala studija "Dostojevski" Julije Kristeve koja doslovno reseksualizira najvećeg svjetskog pisca i daje odgovor na pitanje koliko je on oblikovao našu stvarnost. Što bi Miškin propovijedao danas u 21. stoljeću? Kako bi današnji ugledni građani reagirali na provokacije takvog proroka? Nadaren je za unutarnju i telepatsku kontemplaciju, on je "duša svjetla", "nesebična ljubav", "nesposoban mrziti". Nastasja gori svojom monstruoznom strašću, ponosna je, ohola, eksplozivna i iscrpljena. Ona kaže: "Odrekla sam se svijeta". Ona hrabro ustaje kao feministica protiv zlostavljača Tockog. Buntovnica koja ustraje u odbijanju braka, opire se i udaji za idiotskog kneza. Nastasja Filipovna je tragačica za ljubavlju izvan seksa, i to joj je zajedničko s Miškinom. Rogožin do ludila obožava ovu ženu. Na kraju je ubija, lažući sebe da je to i njena želja. Tako je smrt trijumfirala nad erotskom implozijom. Nastasja u mojoj finalnoj sceni postaje Krist s Holbeinove slike. Onaj uništeni Antikrist od kojeg se ledi krv u žilama.
Hoćemo li možda na gostovanju u Zagrebu vidjeti neku od vaših slovenskih ili beogradskih predstava?
- Postoji plan da "Anđeli u Americi" gostuju u svibnju na Queer festivalu, a Beogradsko dramsko pozorište najavljuje dolazak u Zagreb i Ljubljanu s obje predstave.