Sreten Mokrović glumac je sidrun Zagrebačkog kazališta mladih. Njegov dubok, blago nazalan glas, stanovita iskra ludosti u intonaciji, desetljećima donosi na pozornicu ZKM-ovu jednu rekao bih sućutnost glume, jedan srčan glas tuge, kontaminiran radosnim iščekivanjem, a sad eto, pred mirovinom, kao 65-godišnjak, pravi zvijezdu na pozornici, preodjeven u pionirku, s vlasuljom plavom da prekrije voluminoznu, ćelavu glavu. Znači, zvijezda kazališna zvijezdu pravi da proslavi odlazak u starost. Žao mi je što Sretena Mokrovića više neće biti u ZKM-ovu ansamblu, ali drago mi je kad vidim da će još dugo praviti akrobacije na sceni, ako ništa, one mentalne.
Ta zvijezda Mokrovićeva, hitra, neočekivana u mizanscenu, još skrivena u polutami iza leđa...