Miljenko Vikić napustio nas je u petak, u 89. godini života, u poslijepodnevnim satima u Dubrovniku. Neobično bogat kazališni život krasio je put ovog iznimno talentiranog umjetnika. Slučajno statiranje u filmu dovelo ga je do Glumačke škole i susreta s klasičnim baletom koji će ga zauvijek fascinirati i kojemu će posvetiti cijeli život.
Miljenko Vikić rodio se 10. lipnja 1931. godine u obitelji konavoskog podrijetla, brojnoj obitelji koja mu je bila oslonac cijeloga života. U Dubrovniku, uvijek punom umjetnosti i umjetnika odabrao je u početku poziv učitelja misleći kako je plemenitost tog zvanja nužna i važna. Ali susret s filmom, glumom i napokon plesom odredit će njegov životni izbor profesije u kojoj će ostvariti vrhunske domete. Nezaboravne su njegove kreacije Tibalda, Mandarina, Mirka, Kapetan Kuke, Drosselmeyera, Čovjeka pred zrcalom, udovice Simone i mnoge druge. Uz izuzetni plesački talent osvajao je publiku svojim snažnim glumačkim nervom koji je prelazio rampu.
Vrlo je rano počeo pokazivati sklonost koreografiji i na tom polju ostvario hrabre izbore tema i zanimljive predstave koje se pamte. Carmen, Kentaur XII, Balada o ženi i bodežu, Papisa Ivana i druge.
Koreografije u operama Faust, Samson i Dalila iznimna su ostvarenja kao i mnogobrojne televizijske emisije kojima je obogatio mnoge zabavne programe.
Suradnja na dramskim predstavama bila je za njega veliko zadovoljstvo kao i za glumce i redatelje s kojima je surađivao. Uvijek prisutan na Dubrovačkim ljetni igrama, Varaždinskim večerima te u svim kazalištima u zemlji ostavila je golem i upečatljiv trag.
Do posljednjih dana pratio je zbivanja u kulturi i ponekad ih oštro kritizirao ili pak hvalio. Strastan u svemu što je činio u kazalištu i životu, čini se da je Miljenko Vikić i danas strasno prešao na drugu obalu odlazeći u smjeru bez povratka ali možda u neku novu i maštovitu pustolovinu nebeskog kazališta u kojemu će i dalje biti trubadur Talije.
