Otvaranje ovogodišnjih, 74. Dubrovačkih ljetnih igara gotovo je jedina prilika da se turistima prepriječi prolazak Stradunom. Masa glava, a masa bezglava, odbija se o metalne ograde i ne zna dalje. Dubrovčani uvijek na otvaranju popune svako slobodno mjesto na tribinama te je posrijedi jedna od glavnih prilika da se pokažeš u gradu, svoju novu garderobu, susjedima i svijetu. Kamere HTV-ove raduju se šarenilu i gužvi podno svojih okulara te kruže poput grabljivica. Priredba traje otprilike koliko i školski sat, a glavnu glazbenu kulisu stvara Dubrovački simfonijski festival, koji zbilja ne volim i mogao bih se okladiti da spada među tri najgora simfonijska orkestra na Mediteranu. Naime, teško mi je zamisliti da se igdje svira još mlitavije, još bezvoljnije. Ovaj put nisu...