Kada je redatelj Jan Lauwers sreo izraelskog elitnog vojnika i ratnog veterana Elika Niva, razgovarali su o njegovoj vojnim pothvatima ali i kasnijoj karijeri plesača i odluci da se skrasi u sigurnim umjetničkim vodama. Tijekom jednog od njihovih dugih razgovora dogodio se teroristički napad na aerodromu Zaventem i stanici podzemne željeznice Maelbeek...
Tako se, ukratko, najavljuje predstava “Sve što je dobro” u izvedbi čuvene belgijske kazališne trupe Needcompany koja je svoju svjetsku premijeru imala prošlo ljeto u Njemačkoj na Ruhrtriennaleu, a uskoro će je prvi put moći pogledati i hrvatska publika, i to kao dio programa Rijeke EPK (3. i 4. ožujka u HNK Ivana pl. Zajca). Jedna od najpoznatijih i najzanimljivijih umjetničkih skupina kad je riječ o suvremenom kazalištu u europskoj prijestolnici kulture gostovat će punih tjedan dana (od 29. veljače do 6. ožujka) gdje će se, osim sa “Sve što je dobro”, predstaviti s još dvije predstave i izložbom. Jedna je predstava glazbena, druga dramska, a treća plesna.
Fiktivni portret
“’Sve što je dobro’ govori o gubitku i nadi. To je ljubavna priča u vrijeme kada Europa žrtvuje vrijednosti, a velika grupa ljudi podliježe mržnji i netoleranciji”, ističu u trupi pod vodstvom svestranog Jana Lauwersa, 63-godišnjeg umjetnika rodom iz Antwerpena čije područje rada obuhvaća gotovo sve medije. Lauwers je Needcompany osnovao 1986. sa svojom partnericom Grace Ellen Barkey, a uz njih dvoje jezgru skupine čini i Maarten Seghers.
U predstavi sudjeluje cijela Lauwersova obitelj, osim supruge tu je i dvoje djece, kći Romy i sin Victor. Romy Louise Lauwers u “Sve što je dobro” igra “mladu djevojku koja je uvjerena da je svijet dobar. Tijekom putovanja kroz Kinu upoznaje vojnika Elika povraćajući u uličici nakon što je popila zmijsku krv. Taj susret mijenja joj život”. Radnja se zbiva u njihovom domu u zloglasnoj briselskoj četvrti Molenbeek koji postaje poprište obiteljskih briga i prepirki, ljubavnih prevara i seksa, začinjenih raspravama o smislu i besmislu umjetnosti.
Najnoviji komad Jana Lauwersa, nastao u koprodukciji Rijeke 2020, HNK Ivana pl. Zajca, Needcompanyja i njihovih partnera, predstavlja se kao “fiktivni portret” u kojem se isprepliću autobiografski elementi iz života plesača Elika Niva i samog Lauwersa i njegove obitelji. “Priča je to o obitelji umjetnika u svakodnevnim brigama i sveprisutnoj smrti, koja se podjednako nemilosrdno nameće i u izolaciji njihova doma i u vanjskom svijetu”, navodi se u najavi. A ako je suditi po inozemnim osvrtima, predstava je poprilično provokativna. U jednoj od scena Romy snima unutrašnjost vagine kamerom svog dečka u predstavi, Elika Niva.
“Umjetnici moraju učiniti sve što je u njihovoj moći da bi svojom ‘poetikom’ snažno odgovorili na sveprožimajuću političku zagušenost kojoj smo izloženi. Brexit, Trump, Erdogan, uništavanje našeg planeta, teror ekspanzionističke ekonomske politike i gubitak solidarnosti problemi su koje mora riješiti politika. A poetika je ta koja mora skrbiti o čovječanstvu”, poručuje Jan Lauwers uoči riječke premijere predstave koja je prožeta brojnim referencama na poznata djela iz povijesti umjetnosti i znamenite umjetnike.
Sedam instalacija
Skupina Jana Lauwersa svoje gostovanje u Rijeci, “Needcompany festival”, započinje otvorenjem izložbe “18 videa” 29. veljače u prizemlju Ivexa na Delti te izvedbom predstave “Koncert banda koji gleda u krivom smjeru” u HKD na Sušaku.
Izložbu “18 videa” čini sedam videoinstalacija koje objedinjuju rad skupine Needcompany i ujedno služi kao poveznica predstava i popratnih događaja koje čine program riječkog Needcompany festivala. Autorice izložbe su osnivačica skupine Grace Ellen Barkey i Lot Lemm koja je jedna članica skupine, a njih dvije čine umjetnički dvojac poznat pod imenom Lemm & Barkey.
“Lot Lemm i Grace Ellen Barkey angažirane su u traženju radikalnih slika”, ističe se među ostalim u najavi riječke izložbe. “Scenske produkcije Grace Ellen Barkey niz su slika koje pokušavaju biti autonomne, a videozapisi su međufaza u arhiviranju ovih autonomnih slika. Međufaza, jer Barkey nikada ne želi postići svoj cilj. Nju ne zanimaju rješenja, već sam problem. Kad pažljivo pogledamo slike u izloženoj instalaciji, vidimo da nema logičnog poretka. Slike su namjerno suprotstavljene i njihova interakcija dovodi do još većih senzacija.”
Važnu ulogu u umjetničkom radu Lemm & Barkey imaju zanati - izrađivanje porculana, pletenje i kukičanje: “Porculanski predmeti postaju dijelovi tijela, pa čak i poveznica među tijelima. Što je besmislenije od rukom izrađenog čajnika - iz kojeg se ne može piti čaj? Grudnjak od porculana je nepodnošljiv. I je li detaljno izrađen medvjed dječja igra ili tek transgresivan san?”, neka su od pitanja kojima se bavi umjetnički dvojac.
Pohvala konačnosti
Predstava “Koncert benda koji gleda u krivom smjeru” najavljuje se pak kao “portret skupine zapadnjačkih umjetnika koji beskonačno trče dalje”. A bend koji gleda u krivom smjeru čine Maarten Seghers i Rombout Willems kao gitaristi i pjevači te Nicolas Field na bubnjevima.
Festival zaključuje predstava “Zauvijek” u petak 6. ožujka u riječkom HNK Ivana pl. Zajca. Autorica predstave i koreografije nastale po Mahlerovim kompozicijama je Grace Ellen Barkey. “Nitko ne može izdržati stalnu pohvalu životu. Smrt ili, bolje rečeno, konačnost ljudskog života također zaslužuje pjesmu ili ples”, poručuje Barkey. Pjesma se, kao i orkestracija, izvodi u intimnom okružju kao prisjećanje Maartena Seghersa, s plesačima Sarah Lutz i Mohamedom Toukabrijem te novom instalacijom umjetničkog dvojca Lemm i Barkey.