Otišao je još jedan tužni klaun hrvatskoga glumišta. Žarko Potočnjak nasmijavao je i rastuživao generacije gledatelja u svim medijima, no bio je, prije svega, karakteran kazališni glumac kadar da se fokusira na najsloženije likove kao na vlastite prijatelje. Često pišem o nominalizmu u umjetnosti, tako i ovdje već samo njegovo ime i prezime sadrže njegov put pa i, još preciznije, čak opisuju njegov lik i glas.
Krasila ga je upravo ritmika, dikcija i snaga jednog vrućeg potoka lave, ali i jednog žuborenja blagog proljetnog otapanja leda, imao je poput potočnica plave, žarke oči. Prirodno sklon autoironiji, najviše su mu odgovarale uloge inteligentnih buntovnika iz naroda, radije je bio mali negoli takozvani veliki čovjek, potencijalnu grandioznost svojega glasovnog aparata ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....