Čitajući dramu “Ono što nedostaje” Tomislava Zajeca kao da sudjelujemo u inverziji Sartrea. Egzistencijalni cinizam francuskog filozofa ispada beta-verzija, pod Zajecovom rukom prigušeno isklesana u apoteozu esencijalizma.
Teško je opisati osjećaje koji se kovitlaju iza silnih zatvorenih vrata što ih je Zajec izgradio na sceni ove veličanstvene drame, nagrađene 1. nagradom Marin Držić za 2014. Priča je natopljena tugom i čemerom, a opet pršti opipljivom gordošću, nadom i čistoćom svakodnevnog martirija onih najranjivijih i najposebnijih među nama.
Redateljski izazov
Gotovo sva Zajecova dramska djela imaju oniričku dimenziju, no ovaj put otišao je galaktički najdalje. Otkud taj poriv? “Rekao bih da je to posljedica činjenice da se u ovom tekstu bavim možda i najkonkre...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....