Sopranisticu Mariju Kuhar Šoša gledamo vrlo često na pozornici zagrebačkog HNK.
Druge sezone ona je bila Violetta Valery u iznimno popularnoj produkciji "Traviate", u režiji Huga de Ane, redatelja koji je i suradnik milanske Scale. Ovaj mjesec bit će Musette u premijeri Puccinijeve "La Boheme", a pored toga pjeva u "Lennonu", "N. Š. Zrinjskom", "Šišmišu", "Cosi fan tutte", "Stancu", "Rigolettu".
- Pjevam ono što je primjereno mom glasu, osobnosti i afinitetima te se ne žalim, dapače, sretna sam što kreiram uloge koje razumijem i volim. Uprava HNK komunicira sa mnom oko želja i mogućnosti pa ne mogu reći da sam upregnuta, već uživam u radu na sceni, za publiku. Zato sam tu - govori sopranistica rođena u Žminju, koja je 2006. diplomirala glazbenu kulturu i solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Lidije Horvat Dunjko, a od 2006. do 2009. godine bila je stipendistica CEE Musiktheater i Deutsche Bank te se usavršavala kod Kammersängerin Olivere Miljaković.
Njezina je današnja kvaliteta tehnički siguran glas, precizan i pouzdan...
- Pjevanje je s jedne strane jednostavno, a s druge strane, ako želite imati dugu karijeru, iziskuje kvalitetnu vokalnu tehniku, šire glazbeno obrazovanje, sportski duh, strpljivost, znatiželju, odricanja i vječni rad na samome sebi. Toga sam bila svjesna već na Muzičkoj akademiji. Profesorice Lidija Horvat Dunjko, a kasnije i Olivera Miljaković usadile su mi smisao i težnju za najboljom pjevačkom verzijom sebe.
Za nekoliko dana bit će 20. godišnjica mog prvog nastupa u HNK Zagreb. Od tada do danas nisam stala s vježbanjem, učenjem o tehnici, na koji način voditi i sačuvati svoj glas. Neke sam uloge i prilike odbila jer su došle u krivo vrijeme i nisu bile primjerene mojoj tadašnjoj glasovnoj razini. Ne postoji savršeni pjevač, a onaj tko to za sebe misli brzo izgori. Ja sebi pristupam sa željom da budem svoja i bolja, da moj glas nosi, zvoni, ima obline i svjetlosti, da bude što dulje mlad. Zato se stalno usavršavam, konzultiram se, pitam kolege da me savjetuju - govori sopranistica Kuhar Šoša.
Suprug Mario Šoša, uz njezinu kolegicu sopranisticu Valentinu Fijačko Kobić, krivac je da je odlučila studirati solo pjevanje na Akademiji.
- Naime, Valentina mi je preporučila da se javim Lidiji Horvat Dunjko kod koje je ona studirala. Kako sam bila u vezi s Marijom koji je studirao klavir, on me otpratio do sobe prof. Dunjko. Oklijevala sam i nisam imala snage pokucati na vrata, okrenula sam se i rekla da odustajem, da to ipak nije za mene i ne želim trošiti profesorici vrijeme. Mario je tada umjesto mene pokucao na vrata. Povratka nije bilo. Takvih je slučajeva u mom životu bilo još nekoliko. On sam me prijavio na međunarodno natjecanje na kojem sam osvojila nekoliko nagrada.
Suprug i ja međusobno si pomažemo u svim izazovima. Zna i razumije koliko ponekad moram biti slaba da bih kasnije na sceni bila jaka, stabilna i svoja. Zajedno prolazimo kroz prihvaćanja i odbijanja, kroz dobre i loše kritike. Dijelimo sumnje, ideje i otkrića.
S profesionalne strane, on je moj pijanist i zajedno spremamo koncerte. Naša suradnja ne ide uvijek glatko. Ima tu rasprava i razilaženja, ali sve u dobru svrhu - govori o braku i poslu.
U "Traviati", koja je blockbuster HNK, igra Violettu, što je inicijalno uloga Lane Kos, u biti uloga njezine karijere. Istu je ulogu igrala posljednjih sezona i Martina Zadro...
- Od kolegica uvijek učim. ‘Traviatu‘ sam prošle sezona spremila s maestrom Ivanom Repušićem i njegovo veliko znanje i povjerenje u mene bili su od iznimne važnosti kako bih suvereno mogla stati na pozornicu s tako velikom ulogom o kojoj svi imaju mišljenje. Ove godine sam se s Lanom susrela na probama i pomogla mi je, prenoseći mi detalje koje je ona naučila od redatelja dok su postavljali operu. Bodrile smo se i bile jedna uz drugu.
Na kraju krajeva, Violettu posjeduje Verdi… - govori sopranistica, napominjući da će doći još brojne pjevačice koje će u toj ulozi ostaviti djelić sebe, za publiku.
Marija Kuhar Šoša se među prvacima i solistima HNK doima kao jedna samozatajnija i tiša osoba.
- Možda je upravo moja tišina i samozatajnost dovoljno glasna da me netko primijeti. Davno sam odlučila da želim da me publika sluša i doživljava bez da emocije i stavove oblikuje kroz znanje o mom privatnom životu. Jednom je prilikom suprug primijetio gospodina u publici koji je tijekom predstave guglao moje ime, pregledavao fotke, čitao… To je simpatično, ali ne mogu a da se ne pitam, jesam li bolje zvučala nakon kratke Google informativke, bila ona sa strane poslovnog ili privatnog prozora? - nastavlja.
Zagrebačka opera posljednjih je mjeseci rasprodana po dva i pol mjeseca unaprijed, bez iznimke. Svi su naslovi traženi pa se može pretpostaviti da je opera uspjela prodrijeti i do neke nove publike koja do jučer nije išla u operu.
- Događa mi se da me prepoznaju na ulici, na šalteru, u taksiju… Pohvale predstavu, popričamo o operi i doživljajima… Svaki put se iznenadim koliko nas publika prati - govori Marija Kuhar Šoša.
U ovom trenu omiljene su joj uloge Verdijeva Violetta i Gilda, Mozartova Donna Ana, Gounodova Juliette, Bellinijeva Giulietta…
- Ima tu i uloga o kojima maštam, ali nestvarno je pa se smijem sama sebi - kaže.
Najteže joj je, sjeća se, bilo kada se kao mlada majka i slobodna umjetnica održavala na sceni.
- Neumorno sam tada radila na sebi, strepila jesam li dovoljno dobra. Nije to imalo veze sa stvarnim stanjem, imala sam dovoljno posla, ali nisam više imala fokus samo na sebi. Tu sam se izgradila. Shvatila sam koliko snage i sposobnosti posjedujem, koliko je život lijep u raznolikosti i koliko ljubavi imam od bližnjih koji su mi pomagali - naglašava. Isto tako, docentica je pjevanja na Muzičkoj akademiji. Što je važno pjevaču usaditi kao trajnu naviku te trajno znanje tijekom studiranja?
- Često mladi pjevači misle da je dovoljno imati lijepi glas. Mladost, ludost u tom smislu je zaista istina. Na mladost se može napraviti dobar start na koncertnoj i opernoj sceni, ali kratko traje. Držim do toga da je potrebno usaditi svijest brige i znanja o glasu, kako vokalno-tehničke tako i osobne, dnevne higijene glasa. Pjevanje je kao sport, vječno pametno vježbanje i uštimavanje aparata na optimalne funkcije. To nije lako, ide sporo i ne možete sami. Morate imati mentora u kojeg imate povjerenja - ističe sopranistica koja se drži određenog režima prehrane, u velikim naporima posebno se pazi teške, ljute i prerađene hrane.
- Ne volim hodočastiti po restoranima jer sama najbolje kuham za sebe i obitelj. Rastući na selu, naučila sam što znači zdravo živjeti. Imam osobnog trenera koji mi pomaže da radim vježbe koje imaju pozitivan učinak na cijelo moje tijelo i na zahtjeve pjevanja. Volim vježbati, a kad nemam puno posla, rado i pretjeram.
Njezina kći Dora izvrsno svira klavir i voli pjevanje, postoji mogućnost da krene majčinim stopama.
- Kako smo suprug i ja i pedagozi, pazimo da je glazba samo njezin izbor. Žao mi je što je lice i naličje života glazbenika upoznala već rođenjem. Rano je shvatila što je koncert, kazališna predstava, kako se ona priprema, gledala je probe, šivanje kostima, šminkanje, slaganje scene iz prvog reda… Zasad, glazba je dio nje i ima sve preduvjete da se njome bavi, a mi smo joj oslonac i pomoć kad zatreba. Upravo dogovaramo da počne s prvim satovima pjevanja sa mnom, što je njezina želja jer često prati moje satove pjevanja s mladim pjevačima - kaže sugovornica koja će u predstojećoj premijeri Puccinijeve "La Boheme" u svibnju pjevati Musette, odnosno jednu od arija nad arijama...
- Imperativ savršenstva uvijek je prisutan kad pjevam. Ali Musetta je posebno zabavna. Izražena ženstvenost, koketnost i manipulativnost pri kraju opere pretoče se u ljubav, požrtvovnost, prijateljstvo, iskrenost. Zaista dovoljno slojeva koji me inspiriraju u glumačkom i vokalnom smislu jer je sve to Puccini opisao u glazbi - kaže sopranistica koja nije na društvenim mrežama, nema vremena za njih i nisu joj, kaže, potrebne.
- Ljude s kojima sam u kontaktu poznajem preko druženja, komunikacije oči u oči. Formati društvenih mreža meni nisu idealni, nisam za to da svatko bilo kada može komentirati, hvaliti-kuditi-trolati… Prihvaćam da je ljudima to potrebno, ali meni nije. Možda time gubim i dio reklame, ali već 20 godina ‘opstajem‘ - zaključuje Marija Kuhar Šoša.