Suvremene hrvatske opere baš i nemaju šansu nakon praizvedbe. Jednom prikazane uglavnom ostaju u memoriji, ali ne i na sceni. Utoliko je značajniji pothvat izvedba "Animal farm" Igora Kuljerića (27. studenoga u Lisinskom), ostvarena u povodu 100. obljetnice zagrebačke Muzičke akademije u već tradicionalnoj suradnji s Akademijama dramske i likovne umjetnosti te Tekstilno-tehnološkim fakultetom.
Dvjestotinjak sudionika - studenata na čelu s dirigentom Mladenom Tarbukom i redateljem Krešimirom Dolenčićem - izvelo je ovu operu-basnu 18 godina nakon bijenalske praizvedbe tada pod naslovom "Životinjska farma" u istom prostoru, zasluživši opravdano ovacije prepune dvorane. Zahtjevan projekt spektakularno je okupio mlade, njihove profesore i mentore u zajedničkoj energiji interpretacije glazbeno-scenskog oblika satiričnoga književnog predloška Georgea Orwella napisanog u vrijeme Drugog svjetskog rata.
Već je onodobna praizvedba pokazala da je riječ o specifičnom djelu darovitog, originalnog i plodnog skladatelja sklonog kazališnom izričaju. Sam je napisao libreto na hrvatskom jeziku koji je Sonja Bičanić prevela na engleski u zamisli bolje sinergije s predloškom koji u Orwellovu djelu satirički propituje problematiku revolucije i njezinih uglavnom istovjetnih posljedica. Poznatu sintagmu da svaka revolucija jede svoju djecu ovdje zastupaju pobunjene životinje koje na kraju ipak skončaju prepuštajući svoje naivne zamisli nekoj drugoj koja će tek uslijediti. Orwellovska alegorija nakon iskustava Španjolskoga građanskog rata referira se na sovjetski totalitaristički komunizam i Staljina iako je u predgovoru "Životinjskoj farmi" kritizirao i stanje u Velikoj Britaniji koje je cenzurirano. Za razliku od distopijske "1984" koja je opernu praizvedbu autora i dirigenta Lorina Maazela doživjela tek 2005. u londonskom Covent Gardenu, ovdje je na djelu tada aktualna politika, no njezini su pogubni kraci u raznim varijantama i danas aktualni i po tome je Orwell jedinstveni i ne baš uvijek poželjni vizionar.
Zanimljivo je da je Kuljerić u povodu praizvedbe izjavio da ga ne zanima politička dimenzija priče. Smatrajući da se svaka velika ideja u sferi duhovnog i spekulativnog u konačnici pretvara u vlastitu negaciju, želio je napisati bajkovitu operu-basnu propitujući mehanizam koji vlada poviješću i njegovu beskonačnu vrtnju koja upravlja sudbinama ljudi. Da bi to ostvario posegnuo je u golemi glazbeni bazen citata, plagijata, reciklaže raznoraznih predložaka i stvorio vlastiti jezik koji nema idiomatskog uzorka, a graniči s mnogim znanim idiomima, od opere, operete i mjuzikla do pop i rock glazbe. Domišljato, pitko, majstorski umreženo i funkcionalno.
Takva je bila i ova izvedba, scenski bujno razigrana, likovno slojevito zabavna, glazbeno odlično uvježbana s brojnim solistima, velikim zborom i orkestrom. Otkrila je niz perspektivnih vokala, izvrsno snalaženje svih sudionika u prostoru, atraktivan vizualni identitet i, što je ipak najvažnije, hvalevrijedan rad mentora s mladima koji su, očito je, budućnost naše umjetničke scene. q