Godinama gledam režije Thomasa Ostermeiera na Festivalu svjetskog kazališta i služe mi za neku vrstu pročišćenja, povratka kazalištu, za buđenje vjere u njega. Zadaju mi, nadalje, i kriterije.
Naime, Osteremierovi glumci toliko su izvrsni, toliko zapanjujuće stvarni, da se prosječna scenska energija naših glumaca razlikuje od ove onoliko koliko se razlikuje energija koju na nogometnom terenu iskazuju poluamateri iz nižih liga naspram profesionalaca iz Lige prvaka.
Lani sam nahvalio Ostermeirova “Rikarda III.” kao događaj sezone, a sada mi se kao događaj sezone nudi ova njegova već pomalo antikna režija Ibsenova “Neprijatelja naroda”. Riječ je o predstavi iz 2012., čiji je sedmeročlani ansambl demonstrirao na HNK-ovoj pozornici jedno takvo jedinstvo glume i režije te jednako vr...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....