Ovo je povijesni trenutak, na Trešnjevci se prvi put daje operni hit. Jednu od arija znate iz crtića Tom i Jerry

U HNK2, na trešnjevačkoj novoj pozornici, 25., 27. i 29. lipnja prvi put će igrati neka čuvena strana opera. ‘Seviljski brijač‘ belkantističkog skladatelja Gioachina Rossinija, koji bi vjerojatno u karijeri više skladao da nije istovremeno bio i strastveni gurman, izjelica i kuhar, jedna je od najpoznatijih svjetskih opera, a u gastronomiji od nje nije manje poznat Rossinijev odrezak.

Davor Nekjak sudjelovat će i na Rossinijevu festivalu

Marko Todorov/Cropix

Njezina uvertira i arija Figara ‘Largo al Factotum‘ s vremenom su postale dio šire kulturne slike, ušavši u masovnu upotrebu i postavši nerijetka muzička podloga za animirane filmove, marketinške projekte te isječke na Instagramu. Jednako je raširena i upotreba popularne uvertire Rossinijeve opere "Seviljski brijač".

U podjeli će krajem lipnja prvi put na zagrebačkoj pozornici kao Figaro nastupiti bariton Davor Nekjak, solist zagrebačkog HNK koji aktualno pjeva u Gotovčevu ‘Eri s onoga svijeta‘ i ‘Wertheru‘, a sudjelovao je u koncertnim izvedbama ‘Nikole Šubića Zrinjskog‘ te je ove godine, kako kaže, pjevao u šest različitih izvedbi ‘Carmine Burane‘. Uz njega će nastupiti Marija Kuhar Šoša (Rosina), Michele Angelini (Almaviva), Ozren Bilušić (Bartolo), Siniša Štork (Basilio), Josipa Gvozdanić (Berta), Marin Čargo (Fiorello) i Robert Palić (zapovjednik straže), u režiji Krešimira Dolenčića.

Davor Nekjak prije zagrebačkog je debija u splitskom HNK debitirao kao Rossinijev Figaro i to vidi kao vrhunac sezone na izmaku. Kada pjevač prvi put uđe u Figara, odmah se postavlja pitanje koliko mu je trebalo da ariju usavrši a da mu se ne zapetljaju glas i izgovor (‘...Ah, bravo Figaro! Bravo, bravissimo; Ah, bravo Figaro! Bravo, bravissimo; A te fortuna, a te fortuna, a te fortuna non manchera...‘).

- ‘Largo al Factotum‘ jedna je od onih arija koje prepoznaju i ljudi koji nikada nisu bili u operi. Upravo zbog svoje popularnosti često stvara dojam da je riječ o nečemu laganom i zabavnom, ali za pjevača je vrlo zahtjevna. Potrebno je spojiti ritmičku preciznost, izdržljivost i veliku količinu teksta koji mora ostati potpuno razumljiv. Potrebno je vrijeme da arija sjedne u glas i tijelo da bi sve zvučalo prirodno i spontano. Najveći izazov nije samo otpjevati je jednom u vježbaonici nego izvesti je opušteno pred publikom, uz glumu, pokret i orkestar - govori bariton rodom iz Bitole, koji je lani debitirajući kao Mlinar Sima u ‘Eri‘ u djelu Jakova Gotovca prepoznao one asimetrične balkanske ritmove koji se po Dinaridima kotrljaju od njegove rodne Makedonije pa do Dalmatinske zagore te je iznio Mlinara žovijalno, ne mareći što mu se na debiju nasred pozornice odvezala pregača za brašno.

U sezoni na izmaku upravo mu je zanimljivo bilo vraćati se ulogama koje već pjeva u repertoaru matične kuće.

- I promatrati kako im svake godine pristupam drugačije, zrelije i slojevitije. Mislim da vrhunac u umjetnosti, ili konkretno u ulogama, postoji samo onoliko koliko smo se spremni njime zadovoljiti. Samokritičnost treba postojati da bi nas svaki put činila boljima, a ne kao kočnica koja nam oduzima slobodu. Umjetnost traži slobodu - razmišlja Davor Nekjak.

Davor Nekjak i Domagoj Dorotić na probi opere ‘Ero s onoga svijeta‘

Tomislav Krišto/Cropix

Belkantizam je zakučasta i filigranska glazbena era s još uvijek čujnim tragovima kasnog baroka i bečke klasike. Rossinijev stil traži vokalnu fleksibilnost, preciznost i točnost.

- Osjećam da mom glasu i mojim godinama upravo takav repertoar više odgovara i da mi ga je možda nedostajalo više nego što sam mislio. Arija i generalno uloga mi omogućuju da pokažem i svoju glumačku stranu, što me posebno veseli, dok je najpoznatija arija pravi izazov zbog brzine, karakterizacije i duhovitosti. Kad sam bio student muzičke akademije, govorio sam kolegama da nikada neću pjevati Figara u ‘Seviljskom brijaču‘ i da nikada neću pjevati ‘Carminu Buranu‘. Danas iza sebe imam dvanaest izvedbi ‘Carmine Burane‘ u različitim produkcijama, a nakon debija u Splitu slijedi mi i zagrebačka produkcija ‘Seviljskog brijača‘. To je lijep podsjetnik da u našem poslu, kao ni u životu, nikad ne treba govoriti "nikad" - nastavlja.

Zagrebačka publika možda je prvi konkretan susret s ovim mladim baritonom imala na prvom Zagrebačkom opernom festivalu kad je u ‘Pikovoj dami‘ iznio čuvenu ariju ‘Ja vas ljublju‘. I tada se činilo da je slavenski repertoar ono gdje će Nekjak dalje mirno ploviti, kroz prekrasna libreta i partiture Čajkovskog, Musorgskog, Dvořáka...

Međutim, u ovom času buffo opera je središte njegova interesa.

Nastupa ovog ljeta na Rossini Opera Festivalu u Pesaru.

- Za mladog pjevača, i baritona posebno, nastup na festivalu koji se održava u gradu u kojem je Rossini rođen predstavlja veliku čast i odgovornost. Ondje se okupljaju umjetnici, dirigenti, redatelji i publika iz cijelog svijeta, pa je to prilika za umjetnički rast, nova iskustva i međunarodnu vidljivost. Ove godine nastupam kao član Accademije Rossini Opera Festivala u ulozi Dona Profonda u operi ‘Il viaggio a Reims‘. Don Profondo je duhovit, inteligentan i vrlo karakteran lik, to je uloga u kojoj mogu spojiti pjevanje i glumu, a Rossinijev stil osjećam sve bližim svom glasu i umjetničkom senzibilitetu. Vjerujem da će mi iskustvo rada u Pesaru biti jedno od najvažnijih u dosadašnjem razvoju i velika škola za sve što dolazi poslije - ističe.

Dok otkriva svoje sposobnosti u različitim opernim stilovima, Zagreb je postao njegov grad.

- Zagreb i moja rodna Bitola dosta su slični gradovi po načinu života. Kultura ispijanja kave, moda, urbani događaji, sport i kultura važan su dio svakodnevice u oba grada. Ono što mogu primijetiti jest da sam ostao Makedonac po temperamentu, emociji i odnosu prema ljudima. A Zagrepčanin sam možda postao po navikama i načinu bržeg života, ali najviše po tome što Zagreb više ne doživljavam kao grad u kojem živim, nego kao svoj grad - zaključuje.