Prva opera Petre Radin, "Ivica i Marica", postavljena u suradnji sa Zagrebačkom filharmonijom, premijerno je izvedena proteklog vikenda na prilično neobičnom mjestu i pod čudnovatim uvjetima.
Premijera se, naime, održala u praznoj dvorani Doma hrvatske vojske. U publici su sjedili tek neki od ljudi koji su radili na predstavi, no sve su popratile i HRT-ove kamere.
- Bilo bi strašno klanjati se pred praznom dvoranom, no prisustvo kamera HRT-a olakšalo je tu komunikaciju prema nevidljivom gledatelju. I da nije bilo kamera, četiri mjeseca upornih proba unatoč pandemiji, izolaciji i zatvorenim financijskim pipama za kulturu svejedno bi nas ojačalo u vjeri kako stvaralaštvo živi i kad je odgođeno. Bilo je važno da se predstava dogodi, makar i bez publike. A to se vidjelo i iz radosti svih stotinjak izvođača, počevši od Zagrebačke filharmonije, preko opernih solista, pa do opernog zbora Zvjezdice i brojnih drugih članova tima. Posebno nam je bila važna podrška ravnatelja filharmonije Mirka Bocha - kaže nam redateljica Petra Radin.
Ponos na ovaj projekt ne skriva ni sam Mirko Boch. - Zagrebačka filharmonija posebnu pažnju posvećuje novoj publici kroz Minimini ciklus. Unatoč tome što smo trenutno bez krova nad glavom, jer je naša matična dvorana Vatroslava Lisinskog oštećena u potresu, uspijevamo realizirati sve planirane koncerte i zahvalni smo svima koji su nam ustupili prostore - kaže on.
U predstavi glumi i Martina Tomčić. Ona kaže da je rad na projektu bio poput borbe dobra i zla, kao u bajci "Ivica i Marica". - Stvaranje opere u uvjetima kada se neki boje za vlastiti život, a neki u potpunosti minoriziraju globalnu pandemiju, samo podcrtava čovjeka danas - kaže Martina Tomčić. - Ljudsko ponašanje, razmišljanje, djelovanje neiscrpan je izvor svega čime pišemo povijest. Jedna šačica glazbenih entuzijasta ispisala je nekoliko redaka za djecu budućnosti. Pokazali smo da nas ne smije biti strah samih sebe - kaže ova operna pjevačica.
Redateljica Petra Radin nam otkriva da je najveći izazov prilikom stvaranja opere u doba pandemije bio ostati priseban i vjerovati da će se premijera, unatoč brojnim preprekama, ipak održati. - Koreograf Igor Barberić je dva tjedna bio u samoizolaciji, pa smo probe svakodnevno održavali preko Zooma. Bio je i izazov smjestiti velik broj izvođača na duplo manju scenu od planirane, a još veći realizirati promjene scena bez velikih opernih kulisa. Zbog srezanih budžeta napravili smo mini scenografije od kartona koje su zatim bile projicirane na platnu, a kostimi su većinom reciklirani iz starih predstava. Tako je predstava namijenjena za veliku dvoranu Lisinskog i 1800 gledatelja izvedena u dvorani Zvonimir na predivnoj pozornici i uz ogromnu podršku Hrvatske vojske koja je otvorila vrata umjetnosti - kaže Petra Radin, pa dodaje da su odabrali baš tu dvoranu jer je izuzetno akustična i ima sve uvjete za izvođenje opere u pandemijskim uvjetima. Objašnjava da je na sceni bilo stotinjak izvođača te skoro još isto toliko ljudi u timu predstave i HRT-a, pa zbog porasta zaraženih nije postojala mogućnost u prostor smjestiti i publiku.
Snimka premijere emitirat će se na HRT-u na Božić, a redateljica i ostatak ekipe se nadaju i skoroj izvedbi u Lisinskom.